Padom Ilirske kraljevine 168. godine p.n.e, područje sjeverno od Stoca i zapadno od Duvanjskog polja ulazi u sastav Rimske države. Nakon ovih događanja dolazi do procesa romanizacije čiji će nosioci biti rimski vojnici. Na prostoru Ljubuškog zatičemo tragove boravka aktivnih vojnika i veterana sedam rimskih legija.
Prve pouzdane informacije o položaju i arhitekturi rimskog vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškog dobijamo iz istraživačkog programa “Gracine 1977 – 1979”, kojeg je financirala Republička zajednica za naučni rad u Sarajevu zajedno sa zavodom SO Ljubuški i Zavodom za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine u Sarajevu, kojim je rukovodio Ivo Bojanovski. Još ranije austrijski arheolog Karl Pač je ustanovio da se radi o logoru koji se u rimskim dokumentima nazivao Bigeste. Za tri godine iskopavanja istraženo je oko 2 500 m2 površine logora, što odgovara 1/6 ukupnog prostora koji je obuhvatao 15 000 m2. U tri kampanje (1977, 1978 i 1979) otkopan je kompleks koji se sastojao od četiri građevine. Dvije su otkopane u cjelini a dvije djelomično. Cijeli prostor je bio opasan bedemom širine 90 cm. U tom trenutku se nije znalo da li je logor posjedovao odbrambene objekte – porte i kule. Najbolje očuvana je srednja zgrada (zgrada II) površine 550 m2. Posjedovala je centralno grijanje i podove prekrivene crno – bijelim mozaicima i opekom, dok je interijer izveden u fresko – tehnici, crvene, zelene i bijele boje. U istočnom dijelu zgrade, koji je imao dvije etaže, nalazilo se zapovjedništvo logora. U istoj se nalazila i upravna kancelarija. Susjedna zgrada (III) je bila dosta jednostavnija. Radi se o prizemnoj građevini užih zidova, bez čvrstih podova. Na osnovu pronađenih predmeta može se zaključiti da je to bio paviljon za okupljanje vojnika. Da je nalazište zaista vojni logor, svjedoče i brojni nalazi vojne opreme i oružja – tipičnog inventara rimskih vojnih logora. Pored opreme pronađeni su i pečati rimskih vojnih jedinica – LEG VIII (8. legija) AVG i COH I BELG.
Logor je nastao najkasnije 14. godine, kada je car Tiberije u okolicu Ljubuškog doveo svoje veterane. Vjerovatno je postojao i ranije, u vrijeme rata protiv ilirskog plemena Delmata (53. do 39 godine p.n.e), ali bi tada bio izgrađen od laganog materijala. Nije poznato da li je nakon odlaska vojske u III stoljeću pripao carskom fisku. Sudeći po nalazima, ovdje je život, ne tako intenzivno, trajao i dalje.
