Milorad Dodik danima pokušava stvoriti ambijent u kojem pokazuje svoju tobožnju ugroženost, a mnogi sumnjaju da je takvo ponašanje unaprijed smišljeni plan za njegov bijeg u Beograd ili Moskvu.
Dodik nedvojbeno ima podršku Rusije i Srbije u svom političkom teroru nad Bosnom i Hercegovinom, a to se očituje u napadu na institucije, upravna tijela i agencije BiH kojim jednostavno ruši državni poredak. Teror i terorizam su poseban oblik ratovanja, a s obzirom na to da Rusija i Srbija podržavaju Dodika, lako je zaključiti ko vodi specijalni rat protiv BiH.
Stalna inverzija teze u Dodikovom slučaju dovela je do priče o njegovoj ugroženosti, navodnih priča o otmici, po uzoru na Vučićevog mentora koji je do sada preživio desetke atentata, što odvlači pažnju od činjenice da Dodik ugrožava sigurnost građana BiH.
MUP RS brzo je reagirao na navodnu prijetnju Dodiku, ističući da je tu informaciju dobio od partnerskih službi. Naravno, nikada nije objavljeno koje službe.
To što Dodik ugrožava stabilnost i mir, a na što upozorava pola svijeta, Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine nije dovoljno, a MUP RS-a dovodi u pitanje barem Dodika.
U regiji raste trend ugroženosti sigurnosti.
Svaki stručnjak za sigurnost može lako zaključiti da je specijalni rat protiv Bosne poprimio neviđene oblike i sadržaj.
Zbog činjenice da Dodik čitav jedan narod, Bošnjake svodi na vjersku skupinu, i planski, gotovo sinkronizirano s Milanovićem i HDZ-om u BiH, dodaju pridjeve “radikalan”, “opasan”, “netolerantan”, “agresivni”.
Također negiranje genocida i otvoreno vrijeđanje žrtava dio je političkog projekta dehumanizacije bošnjačkog naroda.
To će potvrditi i prof. dr. Senadin Lavić – pokušava se uspostaviti sukob i mržnja među etničkim skupinama kao da je moguće da cijeli narodi stupaju u sukobljene odnose jedni protiv drugih.
“Širenje mržnje i konflikta dio je strategije četničke ideologije koja se planski usmjerava protiv Bosne iz Beograda. Građani ne smiju nasjesti na projekte širenja mržnje i nepoštivanja povijesno nastalih identitetnih specifičnosti”.
Kad znamo da Rusija postaje sve aktivnija, možemo vidjeti ko vodi specijalni rat i kojim sredstvima. Države agresori u specijalnom ratu općenito imaju za cilj destabilizirati napadnutu državu, srušiti njezine institucije i uništiti vladu i politiku.
Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u situaciji da se protiv nje s više strana vodi specijalni rat. Nešto slično se radi i protiv naših susjeda u Crnoj Gori, koja je članica NATO-a.
Rusija i Srbija, uz pomoć Srpske pravoslavne crkve, koja je dobila veliku podršku u Crnoj Gori, uspjele su ostvariti svoju vlast. Ali ne računajući na žestok otpor Mile Đukanovića, pa je konačno pala ova vlast. Ipak, nevolje nisu prestale.
Glavni cilj koji teže Rusiji i Srbiji, ali i Hrvatskoj je nestanak Bosne i Hercegovine u sadašnjem obliku. Bolje je reći podjela Bosne i Hercegovine na dijelove koji će biti pripojeni Srbiji i Hrvatskoj.
Kroz pitanje državnog vlasništva pokušavaju to učiniti na “mirni” način. Budući da lako uspijevaju preuzeti vlasništvo nad državnom imovinom, pojačava se agresivnost metoda specijalnog ratovanja, pa otmica Dodika nije iznenađenje.
