U novogodišnjem broju (1995. godina) ruskog sedmičnog lista “Novoe Vremja” objavljen je članak kojeg potpisuje dr. Sergej Romanjenko, jedan od ruskih intelektualaca koji su potpisali famoznu Deklaraciju za jedinstveno Sarajevo. Naime, grupa intelektualaca “Krug 99” je početkom 1994. godine u opsjednutom Sarajevu, inicirala i formulisala tekst pod nazivom “Deklaracija o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu”, politički dokument kojeg je potpisalo 185 000 građana opkoljenog Sarajeva i gotovo milion građana sa svih kontinenata, odnosno u 56 zemalja svijeta. Članak o opkoljenom Sarajevu je dao novu dimenziju u ruskoj javnosti, pogotovo kada se zna da je ona uglavnom bila na strani srpskog agresora. Članak ruskog novinara prenosimo u cjelosti.

Donedavno je Sarajevo bilo relativno nepoznato u svijetu. Ipak su ljudi koji su čitali “Dobrog vojnika Švejka” pamtili da je u Sarajevu 1914. godine Gavrilo Princip izvršio atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda, zbog čega je i započeo Prvi svjetski rat. Ljubitelji sporta znali su Sarajevo po Zimskoj olimpijadi 1984. godine. Niko tada nije mogao ni pomisliti da će Sarajevo postati grad – žrtva, da će njegovi žitelji misliti kako da se domognu komadića hljeba, kako da se spase od snajperskog metka… Evo već više od dvije godine vijestima iz Sarajeva započinju sve informativne emisije svjetskih radio i tv stanica. Pa i pored toga često se može čuti “Bosna je daleko..” NE. Bosna je blizu. Šta će biti s nama ukoliko dopustimo prekrajanje naših sopstvenih granica po principu religiozne i nacionalne čistoće. Predstavite sebi svoje gradove podijeljene na zone… Takva opasnost sada prijeti Sarajevu.

Na nju u svojoj Deklaraciji za jedinstven grad, upućenoj svjetskoj javnosti, upozorava 200 hiljada žitelja Sarajeva, ljudi raznih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Zaista je u Sarajevu, poslije nekoliko vijekova rata, pljačke požara i epidemija bila pronađena i utvrđena životna harmonija zasnovana na jedinstvenosti, vjerskoj toleranciji i uvažavanju prema drugim nacijama. Živeći nekoliko stoljeća rame uz rame, ljudi raznih nacija, kultura i konfesija stvorili su svoj specifični svijet i neponovljivi životni milje koji bi bili nemogući bez uzajamnog uvažavanja i tolerancije. Većina građana Sarajeva pripada jednom slavenskom narodu, Bošnjaci – muslimanima. Bez obzira na vjerske različitosti, sve narode u ovom gradu povezivali su i povezuju zajednički govorni jezik, zajedničko bitisanje, kultura, tradicija, čak i kuhinja. U gradu nikad nije bilo srpskih, hrvatskih ili muslimanskih dijelova grada.

Sramotna za svakog normalnog čovjeka, istraživanja o tome koliko je i kada koga bilo u gradu, opštini ili kvartu provode se odnedavno i njima se, nažalost, bave sve strane u sukobu. Tim istraživanjima se i opravdavaju vojne aktivnosti i etničke čistke, kao da se čovjeku može oduzeti pravo na domovinu. Ogromnu većinu građana Sarajeva objedinjava njihova ljubav prema svom gradu, strah za njegovu budućnost i odsustvo progresa u mirovnim pregovorima. Ljudi su umorni od blokade, nedostatka osnovnih namirnica, od stalne smrtne opasnosti. Ipak su oni i u takvoj situaciji našli snage da razmišljaju o budućnosti. O budućnosti zajedničkoj za sviju. Oni ne žele da dopuste podjelu grada starog više stoljeća. U njihovoj svijesti nije došlo do prevrata u istorijskoj spoznaji. Oni ne žele da unište zajedništvo radi monoetničke budućnosti. Sarajlije žele da njihov grad bude slobodan, otvoren i nepodijeljen. I prošlost i sadašnjost govore da su se krahom završavali pokušaji stvaranja monoetničkih država. Takve države ekonomski su nemoguće, pravno zločinačke, politički beživotne, istorijski osuđene. Takvi pokušaji ne donose konačna rješenja nacionalnog pitanja nego izazivaju zaoštravanje etničkih i državnih konflikata. Oni donose smrt, nesreću i razaranje ne samo tuđim narodima nego i onom narodu čiji vladari su namjerili da stvore takvu državu. Miroljubive snage postoje u svim narodima bivše Jugoslavije, i u Sarajevu, i u Beogradu, i u Zagrebu. Iskustvo jugoslovenskog rata pokazuje da su demokratija, mir i reforme tijesno povezani. Izuzetno je važno da se drže zajedno demokratske, miroljubive i antiratne snage. Tragična, postaju zbivanja ukoliko su te snage razjedinjene.

Žitelji Sarajeva čvrsto su uvjereni da potku njihovog života treba da čine kulturna raznolikost i uzajamna tolerancija, koji su neprocjenjiva tekovina prošlosti. Sreća i mirna budućnost Sarajeva i svakog građanina Bosne i Hercegovine treba da počivaju na tom fundamentu. U Rusiji često Bosnu predstavljaju kao muslimansku državu, zaboravljajući da je ona bila priznata kao višenacionalna država, što se u deklaraciji nezavisnosti poslije raspada SFRJ govorilo o državi tri naroda. Može se na različit način govoriti o ratu na teritoriji bivše Jugoslavije. Naučnici je nazivaju međuetničkim konfliktom, političari – građanskim ratom. No, u osnovi tog rata je sukob varvarstva i kulture, neznanja protiv znanja, fanatizma protiv vjere, čopora protiv ljudskog zajedništva. U cijelom svijetu jugoslovenske organizacije međusobono sarađuju u slanju humanitarne pomoći. Oni principijelno smatraju da pomoć treba da primaju svi, bez obzira na religioznu i nacionalnu pripadnost. Rusija, više nego bilo koja država, treba dati doprinos u izmirenju i saradnji Srba, Hrvata i Bošnjaka – muslimana. Neko u Deklaraciji za jedinstveno Sarajevo može vidjeti akciju protiv Srba. NE. To je akcija ZA Srbe, ZA Hrvate, ZA Bošnjake – muslimane. U tome se ona razlikuje od bombardovanja, pucnjave i vojnih ofanziva, bez obzira na to kakvim se namjerama one opravdavaju.

To je akcija ZA pravo na slobodni život, ljubav i disanje bez obzira na sastav krvi ili religioznu opredjeljenost. To je borba ZA pravo da se bude čovjek, ZA pravo izbora na način života. Neophodno je potvrditi da je i Rusija kulturna, civilizovana i miroljubiva zemlja koja želi mir svim narodima Balkana, da Rusija nije zaboravila pouke svog rata s nacistima, da Rusija želi da se postigne mir i zaustavi etničke čistke. Rusija mora pokazati da je protiv podjela po nacionalnosti i religioznoj pripadnosti koje ljude lišavaju prava da budu ljudi. Na prijateljski odnos u Rusiji može računati i Srbin i Hrvat i Bošnjak – musliman. Rusija podržava sve miroljubive i demokratske snage, sve normalne ljude koji žele da sačuvaju našu zajedničku civilizaciju. U ovim kritičnim momentima svi mi – i građani svjetske zajednice i žitelji Sarajeva – nosimo odgovornost za sudbinu civilizacije. Tako u svojoj deklaraciji pišu građani glavnog grada Bosne i Hercegovine. Oni su u pravu. I obzirom na ono što se sad dešava u Čečeniji, postaje naročito jasno da je Bosna jako blizu. Da Moskva brani Sarajevo. Da Sarajevo brani Moskvu.