Obzirom da su džepni satovi u prvim stoljećima osmanske vladavine bili veoma skupa ali i rijetki, pronađen je novi način koji bi riješio čovjekovu potrebu za tačnim vremenom. Od druge polovine XVI stoljeća imućniji stanovnici većih naselja grade visoke tornjeve koji će uskoro dobiti ustaljeni naziv – sahat kule, na koje su montirani uređaji za otkucavanje, na način da su oni pokazivali vremenski period dana. Objekti ovog tipa su uglavnom podizani na uzdignutom mjestu, uz džamiju ili gradsku tvrđavu. Prva sahat kula, sa poznatim datumom gradnje, u Bosni je podignuta 1580. godine od strane bosanskog beglerbega Ferhat paše u Banja Luci. Podignuta je uz džamiju Ferhadiju. Kula je djelimično sačuvana, ali sahat nije u funkciji. Najpoznatija ali i po svojoj građevinskoj vrijednosti najbolja je današnja sahat kula u Sarajevu, sagrađena u neposrednoj blizini Begove džamije i nazvan Husrefbegovom. Još i danas otkucava vrijeme po orijentalnoj raspodjeli dnevnog vremena. Nije poznat datum podizanja, ali je vjerovatno starija od banjalučke i dosta puta je popravljana. I brojna druga, manja, mjesta u Bosni su imala svoje sahat kule. Do kraja osmanske uprave u 19 mjesta je izgrađena 21 sahat kula i to: dvije u Sarajevu i Travniku i po jedna u Foči, Mostaru, Stocu, Trebinju, Počitelju, Nevesinju, Livnu, Ostrožcu (Bihać), Gradačcu, Gračanici, Gornjem i Donjem Vakufu, Pruscu, Banja Luci, Tešnju, Maglaju i Jajcu. U pitanju su bile mahom uske građevine izgrađene od sedre ili kamena sa kvadratnom osnovom različite veličine, ali obično sa stranicama tri do četiri metra. Prema vrhu su se obično sužavale. Osim spomenute sarajevske sahat kule, niti jedna nema veću arhitektonsku vrijednosti.
