Glavni grad Bosanskog ejaleta Sarajevo je bio najznačajniji i najbogatiji grad zapadnog dijela Osmanskog carstva, u kojemu su kršćani mogli u miru obavljati svoje poslove. U toku zadnjih trideset godina, trgovina u gradu je postepeno prešla iz ruku muslimana u ruke kršćana. Južni i zapadni dijelovi su bili orijentisani na trgovinu sa Austrijom i zapadom: Split, Trst, Beč, Pešta, Lajpcig, dok se sa Makedonijom i ostatkom osmanskog dijela Balkana dosta manje trgovalo. Navodi da se u današnje vrijeme [izvještaj je pisan 28. juna 1857. godine] stare Sarajlije samo sjećaju perioda kada nije bilo više od 100 pravoslavnih kuća, dok ih sada ima više od 600, među kojima je najveći broj trgovačkih. Bošnjaci – muslimani još uvijek čine većinu stanovništva, a računa se da u Sarajevu ima preko 7 000 muslimanskih kuća, dok svi oni žive od prihoda sa zemlje. Katolika je bilo veoma mali broj – između 50 i 60 domova, dok su glavna mjesta gdje žive: Fojnica, Livno, Skoplje [ne misli se na grad u Makedoniji] i Jajce, dok po broju uveliko nadmašuju pravoslavce u Travniku i Livnu. Odnos stanovništva nije pokazivao i odnos u Bosni i Hercegovini. Stanovništvo se u velikoj mjeri okreće zapadnjačkim manirima, pa veoma često putuju na zapad gdje poštuju svoje običaje i tradiciju. Navodi bitnu činjenicu: “Pravoslavno stanovništvo Sarajeva uživa opšte spokojstvo i blagostanje i većinom su trgovci”.