Na današnji dan, prije 18 godina, prestalo je kucati srce generala Mehmeda Alagića, jednog od najvećih sinova Bosne i Hercegovine. “General Alagić nije umro od srca, već od nepravde”, kazao je na vijest o smrti legendarnog krajiškog genrala prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.
Mehmed Alagić, legendarni ratnik i prvi poslijeratni gradonačelnik Sanskog Mosta, preminuo je ponižen i progonjen navečer 7. marta 2003. godine u jednom sanskom ugostiteljskom objektu.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je komandant Trećeg i Sedmog korpusa ARBiH. Ostat će upamćen po akcijama oslobađanja Vlašića, Kupresa, Donjeg Vakufa i svog rodnog Sanskog Mosta.
Uz generala Atifa Dudakovića, Mehmed Alagić je prvi koji je od jednoga Korpusa napravio zaokruženu cjelinu. Sedmi korpus, napravljen “od nade”.
Skupa sa nekoliko krajiških komandanata, Alagić je “pozajmio” nekoliko brigada iz vec postojećih Korpusa, i uz jezgro, 17. krajišku, oformio nekoliko novih. Korpus je ubrzo dobio naziv “krajiški”, mada u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali. Ali, dominirala je ogromna želja Mehmeda Alagića i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini.
Borci Sedmog korpusa u sadejstvu sa jedinicama Trećeg i Prvog korpusa, te Gardijske brigade Armije RBiH, u veličanstvenoj operaciji Domet 1, oslobodili su najviši vrh Vlašića, radio-relejno čvorište na Paljeniku, visoku 1.933 metra, 23.marta 1995.godine, za koju su generali evropskih armija govorili da je neosvojiva.
To je jedna od najpoznatijih i najznačajnijih pobjeda Korpusa RBiH, koja se još uvijek proučava na vojnim akademijama širom svijeta.
Mehmed Alagić neumorno se borio s Hrvatskim vijećem obrane i četnicima i redao se jedan za drugim. Oslobađajući mnoga sela i gradove u srednjoj Bosni, stigao je do Sankog Mosta, gdje su 5. i 7. korpus ARBiH, pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića, ušli u Sanski Most u noći s 9. na 10. oktobar / 1995.
General Alagić, zajedno s generalom Dudakovićem, također je zapovijedao jedinicama Armije RBiH koje su se približile Banja Luci u ljeto 1995. Kasnije je otkriveno da su ga SAD spriječile da se miješa u diplomaciju.
Nakon rata, na vlastiti zahtjev, povukao se i preuzeo dužnosti prvog poslijeratnog načelnika općine Sanski Most. Sanski Most postaje utočište za sve Bošnjake protjerane iz 51. općine u BiH.
Krajem jula 1999., po diskreciji tadašnjeg višeg predstavnika Carlosa Westendropa, smijenjen je s mjesta gradonačelnika Sanskog Mosta.
– Nije problem načelnik Alagić, nego general Alagić – kazao je tada.
Nakon što su ga uhitili 2. avgusta 2001. godine specijalci MUP-a Federacije i odveli u Sarajevo s čarapom na glavi, odatle deportirali u Hag, rekao je:
– Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice.
Optužen je za komandnu odgovornost za ratne zločine u srednjoj Bosni.
Pušten je iz Haaga da se brani sa slobode, a tadašnjoj glavnoj tužiteljici Haaga Carli del Ponte rekao je da ga “više nikada neće vidjeti ovdje”. Nepune dvije godine kasnije, srce mu je prestalo kucati.
Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred oko 30.000 ljudi koji su došli iz cijele BiH. Ukopan je u mezarju Fajtovačke džamije.
Umjesto da, po običajima, pita vjernike da li mu “halale” tadašnji reis Mustafa Cerić kazao je: “Halališ li im”?
