Prvi spomen Bosne imamo na samom kraju 32. poglavlja spisa “De administrando imperio”, bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta (913 – 959), pod nazivom “O Srbima i zemlji u kojoj sada obitavaju”. Porfirogenet u spisu spominje njezine naseljene gradove riječima “i u zemlji Bosni Katera i Desnik”. Spomen Bosne u poglavlju o Srbima, služe srpskoj historiografiji kao dokaz da je Bosna bila sastavni dio Srbije. Budući da je to prvi spomen Bosni drži se da je Bosna, prije i poslije Porfirogeneta odnosno Časlava, bila sastavni dio Srbije. To mišljenje potvrđuju podatkom iz franačkih anala o bijegu posavskog kneza Ljudevita iz Siska ka Srbima u Dalmaciju, te zaključcima Duvanijskog sabora o podjeli Srbije na Bosnu i Rašku.
Porfirogenet se, ipak, na još tri mjesta dotiče pojma Bosna. U 29. poglavlju navodi plemena “oko Dalmacije”, kao što su “Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani, koji se nazivaju i Pagani”, te navodi da ta plemena nisu imala arhonta, već starce župa, “na isti način kao sve ostale sklavinije”. Dakle postojalo je još sklavinija. Područje ostalih se može locirati pomoću geografskih odrednica koje “De administrando imperio” daje za Hrvatsku, Zahumlje, Srbiju i Ugarsku. Istočne granice Hrvatske su bile župe Hlivno, Pliva i Pesenta. Zahumlje se pružalo do rijeke Neretve, dok je južna granica Ugarske išla rijekom Savom. Srbija je pak, zemlja koja “leži ispod svih ostalih zemalja”, dakle “ne uz njih”. Prema tome, južno od rijeke Save, istočno od Hrvatske, sjeverno od Zahumlja i zapadno od Srbije, smješten je prostor o kojem Porfirogenet ne govori pobliže, već ga samo označava kao “ostale sklavinije”. To područje je sačinjavalo isključivo Bosnu, Usoru i Donji Kraj.
U poglavlju 30. još jedno mjesto se odnosi na Bosnu, Usoru i Donje Krajeve. Spominje se “nezavisni arhont, koji je na razne strane slao poslanstva, a prijateljska samo arhontu Hrvatske”. Očito je da taj arhont nije pripadao ni Hrvatskoj, ni Srbiji, ni Zahumlju, ni Travuniji, ni Duklji, ni Paganiji, jer bi to Porfirogenet spomenuo. Preostaje zaključiti da se radi o “ostalim sklavinijama”. Porfirogenet navodi i da je arhont bio nezavisan od bizantske politike i da je vladao u Iliriku i Panoniji. U obzir dolaze jedino dijelovi gdje su ove dvije regije graničile, a to znači područje Bosne, Usore i Donjih Krajeva. Na Bosnu se odnosi i spomen “moravskog arhonta”. U bizantskim spisima se Bosna jedno vrijeme nazivala Morava, a Porfirogenet ga je preuzeo od svojih prethodnika i primjenio ga na Bosnu. U vrijeme nastanka spisa “De administrando imperio” Bosna još uvijek nije bila afirmirana, pa je to područje općenito nazivano sklavinijom. Razlog tome je i što je Bosna rijetko ulazila u bizantske političke sfere. Glavni uzrok tome je slavensko zauzimanje Balkana i presijecanje komunikacije između istoka i zapada, pa tako ni Porfiorogenet nije mogao znati o Bosni te joj zbog toga nije ni posvetio posebno poglavlje, kao što je to uradio sa susjednim zemljama. S toga je tendenciozno i uzimati ovakav izvor kao relevantan da se Bosna navede kao sastavni dio Srbije.
Porfirogenet za Bosnu koristi i termin horion, što je ozačavalo zaseban teritorij, i iz kojeg je izveden zaključak da se radi o izrazito skučenom prostoru. Izraz je upotrijebljen i za Zahumlje, te zemlje Trebinjana i Konavljanja. On dodaje i da se u Bosni nalaze dva naseljena grada Katera i Desnik, uz šest gradova “pokrštene Srbije”. Katera je romanskog, a Desnik slavenskog porijekla. Na temelju iznesene tvrdnje, zaključeno je da je Bosna bila dio Srbije. I takvo mišljenje je neodrživo iz razloga što Porfirogenet ne kaže da bi se Katera nalazila u Bosni, već prema Bosni. Da je želio kazati da su to dva grada u Bosni, onda bi u tekstu stajalo “έv τό χωpῖov Bόδωvα”. U grčkom jeziku se prijedlog ἒις koristi sa akuzativom i označava smjer, dok se prijedlog έv koristi sa lokativom i označava mjesto. Prema tome, kako Porfirogenet nije upotrijebio prijedlog έv, njegove se riječi ne mogu prevesti “i u zemlji Bosni Katera i Desnik”. To znači da Katera i Desnik nisu uopće u Bosni, već prema Bosni. Tako bi čitava rečenica zapravo glasila u prijevodu: “U pokrštenoj Srbiji su naseljeni gradovi Destinik, Černavusk, Megiret, Dresnik, Salines, a prema Bosni Katera i Desnik.” Na ovaj način smo osiromašeni podacima o gradovima Bosne u X stoljeću, ali je time barem riješen status Bosne u Porfirogenetovo doba i teza da je Bosna dio Srbije.
