Hrvatska delegacija u Europskom parlamentu, odnosno HDZ-ovci, nisu podržali amandman kojim se poziva na uvođenje sankcija članu predsjednika BiH Miloradu Dodiku, koji je dobio potporu u toj europskoj instituciji potvrdila je Glasu Srpske europarlamentarka Željana Zovko, potpredsjednica Odbora za vanjske poslove i delegacije za odnose s BiH.
Time se još jednom potvrđuje dogovor Milorada Dodika i Dragana Čovića, ali i odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.
Na taj način ne može doći do ‘otopljavanja’ odnosa između Hrvata i Bošnjaka, a priča o tome da nema dva naprema jedan ne stoji.
Naravno, niko nije očekivao drugačiji odnos prema secesionističkoj politici Milorada Dodika. Dovoljno je prisjetiti se da je Čović sa sjednice NSRS-a ohrabrio političare iz Republike Srpske da se nastave baviti politikom na dosadašnji način i jačaju taj entitet i ne dopuštaju ustavne promjene koje bi mogle dovesti u pitanje koncept BiH kao države triju etničkih grupa.
“Vi branite RS. Ljudi vam mogu samo zavidjeti na tome”, rekao je Čović tada političarima u RS-u, pozvavši ih da ostave “vrata dovoljno otvorena za dva preostala konstitutivna naroda”.
To što su i Hrvati težili produbljivanju etničkih podjela Dodika nije zaustavilo, jasno je iz Zovkove izjave da je amandman uveden naknadno i da su glasali protiv jer ovo nije trenutak u kojem takvi potezi dobro dođu.
– U BiH treba riješiti pitanje Izbornog zakona i spustiti tenzije – zaključuje Zovko.
Međutim, tenzije su podigli oni koji su sazivali različite parlamente i ugrozili samo postojanje države BiH. Deeskalacija znači povratak na ustavno djelovanje i rad unutar institucija BiH, umjesto stvaranja paralelnog sistema i ugrađivanja BiH u koncept konstitutivne države.
Osovina Dragan Čović – Milorad Dodik ne staje. Ova dvojica su dugi niz godina strpljivo radili na razbijanju bosanskohercegovačke države, a najveća opasnost za njeno postojanje leži u njihovoj antidržavnoj i antibosanskoj politici.
I Dodik i Čović taktiziraju dugi niz godina sa strategijom iscrpljivanja međunarodne zajednice do krajnjih granica strpljenja.
Ali što je najvažnije, ‘priče o pseudojednakosti’ sve se više otkriva i očito se temelji na daljnjoj teritorijalnoj rascjepkanosti i zatvaranju kod narodnih vladara, a etnička pripadnost građanima BiH ne donosi nikakve koristi.
