Nakon što je jučer raspisana potjernica protiv Milomira Savčića, bilo je izvjesno da je optuženik za najteže ratne zločine – genocid postao bjegunac i svoje utočište potražio u susjednoj Srbiji. Granica na Drini “meka” je za kriminalce i popis bjegunaca u istom smjeru nije mali.
Savčić je optužen za genocid u Srebrenici i donedavno se branio sa slobode. Međutim, zbog kršenja mjera zabrane, sud Bosne i Hercegovine odredio mu je pritvor na zahtjev Tužilaštva. Međutim, u zahtjevu optužnice ne navodi se da bi pritvor trebao biti određen zbog opasnosti od bijega, već iz drugih razloga. Tu pravosudnu konfuziju Savčić je iskoristio i pobjegao.
Novak Đukić, osuđeni ratni zločinac za zločin počinjene na tuzlanskoj Kapiji, navodno se godinama liječi u Srbiji. Sud BiH osudio je Đukića na 25 godina zatvora 2009. godine i još uvijek je nedostupan pravosudnim organima naše zemlje i daleko od zatvorskih jedinica u kojima bi trebao izdržati zasluženu kaznu.
U Beogradu postoji i Slobodanka Tošić, koja je u Bosni i Hercegovini osuđena na dvije i pol godine zatvora zbog sudjelovanja u pokušaju ubojstva Đorđa Ždrala. U aprilu 2006. na nagovor Darka Eleza namamila je vođu suparničkog klana Đorđa Ždrala kojeg je Elez želio likvidirati. Tošić je, također, negirala da je od Eleza dobila novac za to što je Ždralu namamila u sačekušu.
Bosna i Hercegovina potpisala je ugovore o izručenju s više od 50 zemalja. Neki, na primjer sa Sjedinjenim Državama ili Albanijom, naslijedila još iz doba Kraljevine Jugoslavije, ali dvojna državljanstva te dvojne “nacionalne” pravosudne “prakse” još uvijek su na strani nepravde.
