Umjesto sjedenja na dvije stolice, sva je prilika da se Srbija našla između dvije vatre i da će uskoro morati da odabere kome će se prikloniti, Istoku, odnosno Rusiji, ili Zapadu, odnosno Evropskoj uniji.
Balans u vanjskoj politici, “istok i zapad” poremetila je invazija Rusije na Ukrajinu, što je onda i ubrzalo zahtjev EU i SAD da Beograd uvede sankciji Moskvi. Istovremeno, “zabetoniralo” je stav Moskve da Beograd, kao “prijatelj” to ne bi trebalo da uradi, a izjave tamošnjih zvaničnika čak poprimaju obrise prijetnji.
To je jasno na osnovu najnovije izjave glasnogovornice ministarstva vanjskih poslova Rusije koja je dala jasan stav šta misli o mogućnosti da Srbija slijedi primer EU, piše Blic.rs.
“Bilježimo izjave srpskih političara o pritiscima koji se na njih vrše. Bilježimo i izjave srpske strane da im je Rusija prijatelj. Možda imamo različite poglede na prijateljstvo. Mi svoje prijatelje u teškim trenucima uvijek podržavamo”, rekla je ona.
Rusija, dodala je, razumije da su mnoge države koje žele da vode nezavisnu, izbalansiranu politiku pod jakim pritiskom, prije svega SAD, i da moraju da idu na kompromise.
“Ako je riječ o onima koji se proglašavaju našim prijateljima, onda je to nemoguće razumjeti”, poručila je Zaharova.
Samo dan kasnije, iz EU je stigla nova poruka. Ambasador Njemačke u Srbiji Thomas Schieb rekao je da očekuju od Srbije da uvede sankcije Rusiji – brže će napredovati ka EU. Pojasnio je da “nisu došle iz čista mira”.
Ukazujući da sankcije nanose štetu “i nama koji smo ih uveli”, ističe da je to miran način da se zaustavi rat i pokazat će se koliko brzo će imati efekat.
“U ovom trenutku se radi o tome da se osudi ruska agresija, da se nazove kako jeste – agresijom, humanitarna situacija je dramatična, riječ je o tome da se pokaže solidarnost sa Ukrajinom i ti signali su veoma važni, u tom smislu Srbija je poslala važne signale i to pozdravljamo”, naveo je njemački ambasador.
Šta znače ove dvije poruke? Pozicija Srbije i njen odnos sa Rusijom je specifičan, Beograd zavisi od ruskih energenata, ali i ne samo to – računa i na političku podršku Rusije oko Kosova, čiju nezavisnost ne priznaje.
Kako tumačiti izjave koje stižu, i kakve bi sve posljedice Srbija mogla da snosi? I hoće li iko od strana EU i Rusije, išta preduzeti, da li im je to u interesu imajući u vidu da bi to gurnulo Srbiju ka drugoj strani?
Bivši britanski diplomata i istraživač Centra za geopolitiku i velike strategije na Univerzitetu Cambridge Timothy Less kaže za Blic da situacija za Srbiju “nesumnjivo postaje sve teža”.
“Već nekoliko godina Srbija uspješno vodi politiku međunarodnog balansiranja. Međutim, ovo je naišlo na probleme sada kada su njena dva glavna partnera efektivno u ratu”, podsjeća on.
Ocjenjuje i da što se Rusije tiče, ona očigledno nije zadovoljna odlukom Srbije u UN i jasno stavlja do znanja da, ako je Srbija zaista prijatelj, kako kaže, onda treba da podrži Rusiju u njenom teškom trenutku, kao što je Rusija podržavala Srbiju 1990-ih.
“Komentar Zaharove o ‘istinskim nacionalnim interesima’ Srbije shvatam kao prikrivenu prijetnju. Međutim, mislim da Rusija za sada ništa neće preduzimati. Izjava Zaharove jasno pokazuje da Rusija vidi Srbiju kao prijatelja i da razumije pod kojim pritiskom je Srbija. U osnovi ovih izjava je suštinski interes Rusije da ostane blizu Srbije kako bi se spriječilo da se pridruži NATO-u, i to ostaje kao i uvijek”, ističe on.
Smatra i da će Srbija istrajati na dosadašnjoj poziciji, ali i da EU ne može sebi da “priušti” da udalji Beograd od sebe.
“Ovo je hipotetičko, bar za sada, jer ne vidim nikakve dokaze da će Srbija preduzeti ovaj korak. Ne sumnjam da je pod jakim pritiskom Zapada, ali ne vidim da Srbija plaća ozbiljnu cijenu za svoju politiku neutralnosti. EU ne može sebi priuštiti da otuđi Srbiju, posebno kada se Bosna zahuktava, a većina Evropljana shvata da je zemlja u škripcu oko pitanja Ukrajine. Zanimljivo je da niko nije podržao poziv Litvanije na sankcije Srbiji, a relativno čvrst stav Njemačke prema Srbiji dijeli samo nekoliko drugih članica EU, uglavnom manjih. Umjesto toga, mislim da će Srbija istrajati na svojoj politici balansiranja osuđujući Rusiju da udovolji Zapadu, dok će uskratiti sankcije da bi udovoljila Rusiji”, kaže Less.
U suprotnom, reakcija Rusije, dodaje on, ne bi izostala.
Međutim, ako bi Srbija uvela sankcije, Rusija bi se vjerovatno osjećala odbačeno i na neki način uzvratila. Cijene gasa bi bile jedan od načina da se izvrši pritisak na Srbiju. Kosovo je drugo, pogotovo ako Rusija odluči da je njen interes sada da podrži teritorijalni revizionizam, da opravda svoje zahtjeve u Ukrajini. Rusija bi također mogla da izvrši pritisak na vladu svojim utjecajem na unutrašnju politiku Srbije”, smatra Less.
