Poruka Amerike da će nastaviti s odvraćanjem ruskog i kineskog utjecaja u Srbiji kako ne bi potkopavale demokratske institucije, znači da nas Washington tretira kao nedoraslu naciju koja se prvi put suočava sa državnošću, kaže za beogradsku redakciju ruske agenije Sputnjik penzionirani diplomata Milisav Paić.
Paić dodaje da će NATO pokušati primijeniti crnogorski scenarij i na Srbiju.
– Nadali smo se samo da su Amerikanci stari “prijatelji” Srbije ispaljivali svu svoju municiju u Beogradu kad je drugi, šef Ureda za Europu i Euroaziju pri State Departmentu Philip Reeker, rekao da SAD nastavljaju obeshrabrivati ruski i kineski utjecaj u Srbiji.
Dodao je da Rusija koristi kampanju dezinformacija u Srbiji kako bi usmjerila pozornost javnosti sa simpatija koje je gajila na zapadne ideale i ciljeve, a također podrivajući demokratske institucije. S druge strane, prema Reekeru, Kina koristi ulaganja koja obično nisu transparentni ili visokokvalitetni projekti kako bi “pripremila teren za Srbiju”.
Paić se prisjeća da je Reeker svojedobno bio glasnogovornik Christophera Hilla za pregovore u Rambouilletu, pa je teško povjerovati da bi se neki ljudi koji su bili izravno uključeni u raspad Srbije i odvajanje Kosova od Metohije mogli predomisliti.
Dodao je da je Trumpova administracija, barem izvana, više poštivala srpske interese i pokušavala se prema Srbiji odnositi kao prema svojevrsnom partneru, ali ne i prema istom partneru, “što smo mogli vidjeti u Washingtonu”.
– U svakom slučaju, nisu postavili crvena ograničenja onoga što bi Srbija trebala prihvatiti, već su pokušali na vrijeme ograničiti dijalog s obzirom na neizvjestan ishod američkih predsjedničkih izbora. S druge strane, izabrali smo američkog predsjednika Joea Bidena, koji je bio albanski lobist 1980-ih. Bio je jedan od suosnivača rezolucija o neovisnosti Kosova sa senatorom Bobom Dollom i ne zaboravimo da je bio i jedan od zavjerenika u bombardiranju Republike Srpske, a kasnije i SR Jugoslavije. Iako sada kaže da njegove ozbiljne optužbe protiv Srba nisu upućene srpskom narodu, već tadašnjem predsjedniku Slobodanu Miloševiću, teško je očekivati da će se njegov pristup našoj zemlji promijeniti – smatra Paić.
Paić kaže da to vidi prvenstveno kao nastavak politike koju je pokrenuo Clinton, nastavila je Obamina administracija, “a sada su svi koji su u to vrijeme uključeni u naš prostor glasniji nego ikad.”
S novom administracijom, pritisak će se povećati ne samo na Srbije, ali i Republike Srpske, jer su Bosna i Hercegovina i Kosovo i Metohija povezani problemi Sjedinjenih Država. Oni to promatraju u širem kontekstu vanjske politike, posebno u vojnoj sigurnosti.
– U tom se kontekstu spominje i zloćudni utjecaj Rusije i rastući ekonomski utjecaj Kine. Naravno, teško možemo reći da ove dvije države štetno djeluju na Srbiju, jer bez Kine, koja nam je nakon agresije NATO-a dala zajam od 300 miliona dolara, vlade bi teško mogle sanirati štetu nakon 5. oktobra. Ne vjerujem da bi ovi razvojni projekti, koji su trenutno u tijeku, bili mogući.
Reekerova izjava da će regija ostati u središtu pozornosti Sjedinjenih Država dok ne stekne cjelovitu transatlantsku strukturu, podsjeća Paića na to kako su se Makedonija i Crna Gora pridružile NATO-u.
– Još uvijek ne znamo pod kojim su uvjetima postali dijelom Saveza i zašto je to bilo toliko skriveno kad toliko inzistira na transparentnosti na istom zapadu. Govori o otvorenosti sporazuma s Kinom, a još uvijek je tajna što se dogodilo Crnoj Gori i kako je bilo odmahnuti rukom tako da je zemlja odlučila pristupiti Savezu bez referenduma ili savjetovanja s oporbom. To je scenarij koji pokušava primijeniti i protiv Srbije. Ova je regija geostrateški vrlo važna, jer kroz nju prolaze svi kopneni, zračni i riječni putovi, a oni koji kontroliraju Balkan kontroliraju Mediteran i ceste prema Bliskom Istoku i Rusiji. To je geostrateška rupa za NATO, koju pokušava popuniti na najbrži mogući način, ne odustajući od bilo kakvog pritiska na našu zemlju da postigne svoj krajnji cilj – procjenjuje Paić.
Međutim, tvrdi da Srbija apsolutno nema interesa za ulazak u NATO.
Paić procjenjuje da bi Srbija trebala uzeti u obzir vlastite interese, ekonomski ojačati, promicati aktivnu vanjsku politiku koja se temelji na četiri stupa – dobrim odnosima sa Sjedinjenim Državama, Rusijom, Kinom i EU, “ali ne bismo smjeli zanemariti svoje tradicionalne prijatelje iz neuravnoteženih pokreta” .
