Dolaskom Rimljana na naše prostore počeo je i užurbani proces izgradnje naselja. Jednu od posebnih kategorija predstavljala su i rudarska mjesta koja su, zbog proizvodnje novca i oružja, imala presudnu ulogu. Naselje Gradina kod Sasa u blizini današnje Srebrenice predstavlja najpoznatije i najrazvijenije bosanskohercegovačko naselje rimskog perioda.
Prilikom iskopavanja pronađen je veći broj objekata, od kojih se posebno ističu kurija, tribuna i veliko rimsko kupatilo. Pored navedenog pronađen je i: trg, mnoštvo ulica, gradska vijećnica, sudnica, sistem centralnog grijanja – podno, vodovod i kanalizacija. Zgrada sudnice posjedovala je centralno grijanje po sistemu sprovođenja toplog zraka ispod patosa i uz zidove, što je predstavljalo jedno od najvećih tehnoloških dostignuća tog vremena. Najveći objekat bilo je javno kupatilo sa 45 većih i manjih prostorija, koje su bile grupisane u dva odjeljenja, za muškarce i za žene. Zgrada je zagrijavana hipokaustom (rimski sistem zagrijavanja pomoću kamenih stubova) koji je bio u stanju da zagrije gotovo cijelu prostoriju. Kupatilo je posjedovalo prostoriju za komuniciranje i duže zadržavanje, svlačionicu za presvlačenje, otvoreno dvorište sa krovom, šetalište, restoran i kuhinju. Možemo slobodno reći da je u današnjem vremenu ova građevina podsjećala na spa centar. Pored navedenog kupatilo je imalo i prostoriju za masiranje i za opuštanje u hladnoj vodi. Kurija je također vrijedna spomena. Zgrada je bila veoma masivna i otvorena prema forumu. Ispred građevine su stajali žrtvenici, posvećeni rimskom bogu Jupiteru i domaćem Geniju, govornice, parkovi i brojni drugi spomenici. Istočno od kurije nalazila se sudnica, pravougaonog oblika sa šest prostorija. U III stoljeću, tj. 274. godine, prokurator Valerije Supera je napravio veliku gradsku pijacu koja je oštećena u požaru.
Zbog izuzetno važnog položaja i razvijene rudarsko – metalurške industrije, antička Srebrenica je bila u stanju da odvaja svoje prihode i za pomoć drugim mjestima, kao i da se uzdigne u pravu metropolu tog vremena. Dokaz bogastva Domavije (Sbrenice) leži i u podatku da su brojne građevine bile ukrašene lijepom dekoracijom i konstruktivnim elementima. Sudeći prema bazama i brojnim nalazima, možemo zaključiti da je muncipij Domavia svoj potpuno razvoj doživio u periodu kraja II i početka III stoljeća. Prema određenim pretpostavkama Srebrenica je u to vrijeme imala oko 3 500 stanovnika, što ju je svrstalo u jedan od najvećih gradova ovog dijela rimskog svijeta.
