Ako se period vladavine bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića može nazvati zlatnim periodom bosanskohercegovačke historije, onda je period od 1544. do 1612. godine srebreni period naše prošlosti. Koliko je Bosna bila važna za Osmansko carstvo, u tome periodu, dovoljno govori podatak da je dala 9 velikih vezira, 3 zamjenika velikog vezira, 10 vezira sa tri tuga [čina], 10 admirala osmanske flote i namjesnika provincija i 3 bosanska namjesnika sa naslovom bega. Dakle kroz sedamdeset godina namjesnici iz Bosne su činili okosnicu Osmanskog carstva i tresli istok i zapad tadašnjeg svijeta. Epoha počinje sa velikim vezirom Ahmed pašom Hercegovićem, bosanskim plemićem iz roda Kosača i sinom Stjepana Vukčića Kosače, a završava sa Murat pašom Kujundžićem, najznamenitijim osmanskim ekspertom za gušenje pobuna s kraja XVI stoljeća, koji je poginuo 1611. godine tokom osmansko – perzijskog rata. Među osmanskim admiralima se istakao Mehmed paša Sokolović, budući veliki vezir i najznamenitijia osmanska ličnost druge polovine XVI stoljeća.