Sveštenstvo crkve bosanske, zajedno sa manjim slojem bosanskog plemstva, činilo je jedini sloj pismenih ljudi u srednjovjekovnoj Bosni. Sveštenstvo je imalo utjecaja na unutrašnju organizaciju života stanovništva, na dvor, pa i na diplomatiju. Oni su iza sebe ostavili niz pisanih spomenika koji se mogu podijeliti u tri grupe: kodeksi srednjovjekovne Bosne, administrativno – pravni spisi i epigrafika.
Sa propašću Kraljevine Bosne i prestankom aktivnosti Crkve bosanske i spomenici materijalne i duhovne kulture nestaju. Pa i kada bi se koji književni spomenik našao u XIX i XX stoljeću, redovno je pripisivan srpskoj ili hrvatskoj kulturnoj baštini. Ponekad bi se to činilo čak i ako je u kolofonu stajalo tačno vrijeme i mjesto nastanka spomenika uz natpis pisara kao bosanskog krstjana.
Kodeksi srednjovjekovne Bosne pisani su narodnim jezikom sa dosta staroslavenskog natruha kojeg su emisari Ćirila i Metodija nametali svim Slavenima. Ipak, u srednjovjekovnoj Bosni taj staroslavenski jezik nije mogao da zaživi. I epigrafika srednjovjekovne Bosne ima posebnu važnost u kulturi Bošnjana. Natpisi na stećcima su pisani, također, narodnim jezikom, ali povremeno postoji poneki staroslavenski izraz. Najčistijim narodnim jezikom su pisani administrativno – pravni spisi. Ovi spisi u koje spadaju povelje, testamenti, ugovori i zabilješke bosanskih velikaša predstavljaju književnu kulturnu baštinu. Narodni jezik je u spisi lišen pjesničkih fantazija i emocionalnih zanosa kakve srećemo u kodeksima, a izbjegnut je i literalni koine formiran pod utjecajem slavenskih prosvjetitelja radi uvođenja zajedničkog jezika svim Slavenima. Na osnovu jezika kojim su pisani administrativno – pravni spisi može se jasno uspostaviti dijahronijska nit od jezika srednjovjekovne Bosne iz predosmanskog perioda do savremenog bosanskog jezika. Iako je velika vremenska distanca između srednjovjekovne Bosne i današnje države, nije tolika razlika između narodnoj jezika kojeg su koristili stanovnici srednjovjekovne Bosne i savremenog govornog i književnog jezika Bošnjaka. Pisani spomenici srednjovjekovne Bosne dokazuju da su još u tom periodu postojale ustaljene gramatičke zakonitosti, koje mogu poslužiti kao osnova za shvatanje normi savremenog bosanskog jezika.
Na osnovu povelje bana Kulina iz 1189. godine možemo ustanoviti da su sve riječi iz čisto narodnog jezika, izuzev riječi: jevanđelije, dijak i avgust, koje su došle iz grčkog ili latinskog jezika i riječi ban koja je avarskog porijekla. Srednjovjekovni bosanski rukopisi svjedoče da je u bosanskom jeziku puno prije, nego li u jezicima susjednih slavenskih naroda JE > U (B JE DE BUDE; TRGAJUĆI > TRGUJUĆI) i A > E (KNAZ > KNEZ, IMA > IME, DEVAT > DEVET). Primjećuje se da se skoro redovno iza zadnjonepčanog suglasnika k, g i h visoki vokal prednjeg reda bi (kakav danas postoji u ruskom jeziku) prelazi u visoki vokal prednjeg reda i (npr. bosbnbskbi bopsbnkbski).
Stari glas JAT stoji nepromijenjen u spisima iz XII i početka XIII stoljeća, a onda počinje raslojavanje ovog glasa. Poslije izmjene, tokom XV stoljeća, na čitavom prostoru vrijednost JAT-a, unutar dominirajuće zapadnoštokavske fizionomije, bh teren se dijeli na četiri dijalekta. To su zapadnobosanski (tip klišća = ikavskošćakavski), istočnobosanski (kliješća = ijekavskošćakavski), zapadnohumski (klišta = ikavskoštakavski) i istočnohumski (kliješta = ijekavskoštakavski). Prostor srednjovjekovne Bosne obuhvata zapadnoštokavsko narečje. Krajevi istočno od Neretve i dolina Drine čine istočnoštokavsko govorno područje, dok su dolina Une i oblast zapadno od nje obuhvaćeni čakavskim narječjem.
U srednjovjekovnoj Bosni je, prije svih drugih naroda na južnoslavenskom prostoru, postojao novac sa natpisom na čistom narodnom bosanskom jeziku. Bilo je to za vrijeme kralja Stjepana Tomaša (1444 – 1461.). Na novcu, sa grbom u kojem su stilizirani inicijali kralja Stjepana Tomaša, ispisano je: GOS (podin) TOMAS CRA(lj) BOSN(e). Pošto je novac bio namijenjen za širu upotrebu u narodu, otud i potreba da se na narodnom jeziku kaže o vladaru koji je taj novac uveo i na čijem prostoru se upotrebljavao.
