Dana, 4. septembra 1994. godine Vojska Republike Srpske uz znatnu pomoć Vojske Republike Srpske Krajine pokreće operaciju pod nazivom “Breza 94”, na bužimsko – otočkom ratištu.
Operacijom je rukovodio lično general Ratko Mladić. Tokom čitavog i narednog dana VRS je intenzivno granatirao zonu odgovornosti 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, a naročito zonu koju je držala 505. bužimska brigada ARBiH. Nakon artiljerijske faze, kreće pješadijski napad u pravcu Grmuško – srbljanskog i bužimsko otočkom dijelu ratišta.
Ipak, linije koje je držala 505. i 511. brigada ARBiH ostale su nepomaknute, osim dvije tačke u rejonu Joje koje su u toku dana vraćene, dok je agresor izgubio 20 vojnika. Za odmazdu agresor je granatirao užu gradsku jezgru Cazina i Bužima višecjevnim raketnim sistemom “Orkan”, od čega je ranjeno 70 civila dok su 3 civila poginula. Narednog, 6. septembra krenuo je žestok protunapad pripadnika ARBiH iz sastava 501. i 503. brigade na rejonu Hasina vrha prilikom čega je vraćeno 60 zemunica i Alibegića kose koja je oslobođena. Agresor je ponovo uzvratio artiljerijskim napadima tokom 7. i 8. septembra, prilikom čega su ranjena 32 pripadnika ARBiH, dok je jedan poginuo.
Obzirom da je glavni napad agresora bio usmjeren prema linija 505. bužimske brigade, za ovu zadaću spremljene su čak četiri brigade VRS, bataljon Vojne policije i izviđača četa 1. Krajiškog korpusa. Zona napada bila je: Banjani – Baštra – Čorkovača – Sip – Radač. Konačni cilj operacije je bila likvidacije 505. brigade i zauzimanje grada Cazina. Nakon osam dana iscrpljujućih borbi agresor je ostvario djelimične rezultate u rejonu Baštra i na potezu Sip – Radač.
Dana, 12. septembra, iza ponoći, komandant 505. brigade, Izet Nanić, naređuje prikupljanje i pregrupisanje glavnine svojih snaga i njihovo preusmjeravanje radi udara s boka prikupljenih glavnih snaga VRS u rejonu Ćulumuk. Jedinice 505. brigade brzo su probile odbranu VRS u rejonu Sipa i krenule u siloviti bočni udar na pravcu: Sip – Ćulumu i Radač – Ćulumuk.
Prema zarobljenoj dokumentaciji Ratka Mladića, tog dana su i jedinice VRS trebale krenuti u napad u 05:00 – u isto vrijeme kada je krenula i kontraofanziva 505. brigade. Faktorom iznenađenja, 505. je krenula u napad svega par minuta ranije, uz podršku malobrojne artiljerije, te potpuno razbila jedinice VRS, a zatim izbile u rejon Ćulumuka, gdje se nalazio general Ratko Mladić. Ratko Mladić je uspio da pobjegne ostavivši komandno vozilo sa kompletnom dokumetancijom.
Ovim činom okončana je ofanziva VRS nazvana “Breza 94, blistavom pobjedom bužimskih vitezova, uz znatnu podršku ostalih jedinica 5. korpusa ARBiH, naročito 511. brigade koja je herojski branila liniju Bosanska Otoka – Medvjedovac. U operaciji je zarobljen ogromni ratni plijen uključujući i jedan tenk T-55, dok je još jedan uništen. O debaklu ofanzive dovoljno govori podatak da je samo na padinama Ćulumuka izvučeno 80 mrtvih pripadnika VRS.