Kao i u prethodnom odbrambeno – oslobodilačkom ratu ‘92 – 95, i tokom srednjeg vijeka najviše je krvi proliveno u borbi protiv Srba u podrinjskim oblastima, prije svega oko i zbog Srebrenice i tamnošnjih srebrenih rudnika. Srbi su stotinama godina sve činili kako bi prisvojili tu, rudom bogatu, oblast srednjovjekovne bosanske države. Međutim, koliko su god bili uporni toliko su Bošnjani bili uporniji u nastojanjima da odbrane taj dio svoje zemlje. Kolika je važnost Srebrenice bila u periodu srednjeg vijeka, najbolji je pokazatelj da je samo njezina carina bosanskoj državi donosila godišnji prihod u iznosu od 30 000 dukata, a rudnici srebra, koji su bili najveći na Balkanu, godišnje su donosili preko 100 000 dukata i još mnogo stvari. Iz toga se vidi da je pozadina svih napada i ratova sa Bosnom od najstarijih vremena bio ekonomski motiv, tj. pljačkanje i prisvajanje tuđih dobara.
Ono što se nikada nije promijenilo, je podatak da su svi napadi koji su dolazili sa srpske strane bili praćeni neviđenim zločinom. Kada su 1411. godine Srbi upali u Srebrenicu, zapisi kažu da su je prvo temeljito opljačkali, a onda i spalili. Ostala je u njihovim rukama do 1415. godine kada ju je bosanska vojska vratila pod svoju upravu. U teškim borbama koje su vođenje za njezino oslobođenje, neprijatelj je doživio težak poraz, a u završnoj bici sasječene su skoro sve njihove vojvode (generali). Srbi, međutim, nisu tako olahko ispuštali bogati plijen i nije prošlo dugo kada su ponovo poveli rat i zauzeli Srebrenicu. Bosanski kralj Tvrtko II ju je ponovo povratio 1426. godine, ali su je Srbi ponovo iduće godine preoteli, da bi je Bošnjani još jednom povratili 1428. godine. Srpska vojska je ponovo napala grad 1439. godine i još jednom ga zauzela. Prelazila je iz ruke u ruku i 1445, 1448, 1450. i 1458. godine i tako je trajalo sve dok je nisu definitivno zauzele Osmanlije zajedno sa Bosnom.
Ovi podaci zorno pokazuju karakter Srbije prema Bosni kroz razdoblje srednjeg vijeka, dok su ti primjeri daleko brojniji i indikativniji iz kasnijeg razdoblja. Sasvim je evidentno da je pozadina agresija uvijek bio pljačkaški motiv, tj. žeđ za tuđim.
