U čast krunisanja Tvrtko I Kotromanić 1377. godine naređuje da se izradi tzv. jubilarni zlatnik. Zbog svojih specifičnih karakteristika postao je veoma prestižan u evropskoj srednjovjekovnoj numizmatici. Obzirom da je izdan u čast krunisanja dijeljen je i šakom i kapom svim učesnicima proslave, a poslan je i brojnim istaknutim ličnostima tadašnje Evrope. Takvih je bilo puno, jer se iz arhivske građe zna da je Tvrtko uživao veliki politički ugled u onovremenoj Evropi. Ipak, ono što predstavlja misteriju današnjeg vremena je podatak da je sačuvan samo jedan primjerak ovog zlatnika, te zbog toga ima posebnu numizmatičku vrijednost.
Pouzdano se zna da je do 1944. godine bio u posjedu direktora Zemaljske banke u Sarajevu, Aleksandra Poljanića – kolekcionara i numizmatičara. Nakon što se Poljanić preselio u Zagreb, ponio je sa sobom i zlatnik kojemu se gubi svaki trag sve do 1995. godine, kada se iznenada pojavljuje na jednoj međunarodnoj aukciji u Zagrebu. Prema nekim navodima zlatnik je pronađen 17. decembra 1935. godine, u šumi na desnoj obali rijeke Mileševke kod Prijepolja. Navodno su ga pronašli seljaci uz niz drugih srebrenjaka i zlatnika ugarskog kralja Ludovika I. Sud u Prijepolju je donio odluku da mora biti zadržan u njihovim prostorijama dok se ne provede postupak oko ustanovljenja vlastništva. Šta se dalje desilo sa njim nije poznato, ali po nekim kazivanjima zlatnik je kupljen od nekog kujundžije u Livnu, a po drugim je kupljen na sarajevskoj pijaci nakon što ga je tamo donio jedan seljak iz Prijepolja. Od njega ga je kupio direktor banke Poljanić i tako je došao u njegovo vlasništvo.
Još u maju 1995. godine, dok je u Bosni i Hercegovini trajao rat, tadašnjem direktoru Zemaljskoj muzeja stigne vijest od zagrebačkih kolega da će u Zagrebu biti održana međunarodna aukcija umjetnina, među kojima će se naći i zlatnik kralja Tvrtka. Zahvaljujući razumijevanju tadašnjih vlasti na aukciju je poslan historičar i arheolog Enver Imamović, kojemu je osigurano 60 000 DM (njemačkih maraka) – koliko se tada moglo osigurati, za njegovu kupovinu. Početna cijena je bila 5 000 DM, a onda se svaki put povećavala za dodatnih 5 000. Kako je rasla cijena tako su odustajali brojni natjecatelji da bi na kraju ostao Enver Imamović i nepoznati kolekcionar. Kada se došlo do cijene od 50 000 maraka, Imamović navodi da mu je bilo jasno da je konkurent odlučan u namjeri da po svaku cijenu dobije zlatnik. Nakon što je konkurent ponudio 65 000 DM za zlatnik, Imamović je odustao od daljne licitacije jer nije imao više novca na raspolaganju. Time je Tvrtkov zlatnik i dalje ostao izvan naše domovine. Kasnije se saznalo da je zlatnik odnesen u Ameriku, od strane hrvatskog iseljenika.
