Milomir Savčić je, na dan kada se konačno trebao naći u pritvoru zbo toga što je osumnjičen za učešće u genocidu u Srebrenici, naprosto je “ispario”. Pravosudni organi, Sud i Tužilaštvo BiH, nemaju pojma gdje se nalazi.
Ovo nije prvi put da Savčić izbjegava hapšenje zbog učešća u srebreničkom genocidu. U pritvoru se trebao naći i 2020. godine, ali je zahvaljujući “dobro obaviještenim izvorima”, odnosno direktoru Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske Miloradu Kojiću, izbjegao hapšenje pojavivši se samoinicijativo u Tužilaštvu BiH dan prije nego mu je policija “pokucala na vrata”. Danas su obajvljeni audio snimci telefonskih razgovora Savčića i Kojića koji govore o ovom hapšenju.
Ovakva dešavanja, da jedna osoba dva puta izbjegne hapšenje, zasigurno jako pogađaju sve žrtve i porodice žrtava srebreničkog genocida. Među njima je i Emir Suljagić, preživjeli svjedok genocida, a danas direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari. On je na svom Twitter nalogu prokomentarisao spomenute audio snimke, kao i dešavanja u vezi sa neuspjelim Savčićevim hapšenjem, piše Oslobođenje.
– Ne znam kako poslije ovoga Gordana Tadić ima obraza nastaviti da obavlja posao glavnog tužitelja. Ovi snimci otvaraju tako mnogo tako ozbiljnih pitanja. Prvo je pitanje integriteta procesa krivičnog gonjenja na državnom nivou. Očigledno je da je taj proces duboko kompromitovan. Stvari su tako daleko otišle da je vrijeme da se kompletan odjel za ratne zločine nađe pod istragom, u najmanju ruku.
Drugo pitanje je pitanje tzv. centra za ratne zločine koji je institucionalno posvećen ne samo negiranju genocida, nego i aktivnom opstruiranju procesa krivičnog gonjenja ratnih zločina. Podsjećam da je direktor tzv. centra Milorad Kojić otvorio sezonu lova u medijima na zaštićenog svjedoka koji je implicirao Radovana Viškovića u asanaciju terena poslije Srebrenice i osiguranje transporta zatočenika iz Srebrenice, sa livade u Sandićima 13. jula 1995. godine, nakon pada enklave.
Ni Kojić, niti jedan novinar, urednik ili medij koji su otkrili identitet svjedoka Tužilaštva BiH nije procesuiran. Sada ga vidimo direktno uključenog u opstrukciju istrage protiv osumnjičenika za genocid.
Očigledno je da je Kojićev centar doslovno parainstitucija, modelirana na sličnim institucijama u Srbiji, komisijama “za saradnju” sa tribunalom u Haagu. Sada je ta institucija postala doslovno prijetnja po bezbjednost države. Kojićev centar, naime, je centralna institucija cijele mreže čiji je zadatak da štiti ratne zločince. Uspostavljena je odmah nakon rata, ali je uspješno demontirana serijom odluka Ureda visokog predstavnika i energičnim gonjenjem ratnih zločina u kojem su najveću ulogu imale strani tužitelji i sudije.
Odmah nakon njihovog odlaska, mreža je ponovo uspostavljena. Slučaj Savčić je samo dio ledenog brijega, ali otkriva modus operandi te mreže. I stoga može i mora biti ponovo demontirana. Zbog budućnosti naše zemlje, napisao je Suljagić.
