Još krajem osmanske vladavine, a naročito sa dolaskom austrougarske, u Bosni i Hercegovini dolazi do procvata štampanih medija, zahvaljujući kojim imamo bogatu građu o tadašnjem životu. Brojna građa je danas sačuvana u Historijskom arhivu Sarajeva.
Na jednom plakatu iz 1914. godine navedene su cijene osnovnih životnih namirnica koje je propisao vladin povjerenik za Sarajevo, uz napomenu “da se svi trgovci moraju držati ovih cijena kako bi se izbjeglo neopravdano i samovoljno podizanje cijena najnužnijih namirnica u korist pojedinaca”. Zabranjena je i prodaja namirnica koje su na zalihama a za svaki prekršaj kažnjavalo se globom od 1 000 kruna, tri mjeseca zatvora i oduzimanjem obrtne dozvole. U toku Prvog svjetskog rata uvedene su brojne restrikcije. Tako 1917. godine jednom naredbom je zabranjena konzumacija i prodaja mesa i mesnih jela srijedom i subotom. Na osnovu oglasa vladinog povjerenika Albrechta od iste godine, saznajemo da je vladala velika glad: “Dešavaju se do sad slučajevi, da se zasijano sjeme od krompira i luka po noći kopa i krade. Ovaj je postupak zločin ne samo na dotično privatno vlasništvo nego i na cijelo narodno gospodarstvo, jer dolazi u opasnost za iduću prehranu zasijana ljetnina krompira i luka”. Obzirom da su kradljivci bili uglavnom djeca, posljedice su snosili roditelji. Povjerenik Komadina, koji je bio zadužen za ograničenja, u februaru 1917. godine donosi naredbu da se vrši redukcija vode od 9 sati uvečer do 5 sati ujutro, a kao razlog navodi jake mrazeve.
Jedan od čestih plakata u to vrijeme je bio onaj kojim se mladići pozivaju u vojsku, a obzirom da je bilo vrijeme Prvog svjetskog rata, to je značilo odlazak na front. Car Franjo Josip I izdao je posebnu objavu kojom je pohvalilo sve narode BiH na “izvanrednoj i uzoritoj pripravnosti”, a koja je pročitana u svim osnovnim školama. U njoj je pisalo sljedeće: “Ova vijest, da je Njegovo carsko i kraljevsko Apostosko Veličanstvo naš premilostivi vladar i gospodar tako visoko odlikovao našu domovinu i naše očeve i ostale rođake priznajući njihovu pripravnost za odbranu domovine i prijestolja, mora svakoga razveseliti, a vas, djeco, potaknuti, da i vi danas, sutra, kada dorastete, budete Previšnjem prijestolju uvijek tako vjerni i odani kao i vaši očevi”.
U Sarajevu su se 1879. godine pojavili ljudi koji su nezakonito prikupljali placarinu od prodavača, nakon čega je vlast pozvala građane da takve slučajeve prijave. Također, gradske vlasti su upozorile građane da ne bacaju smeće u Miljacku jer ima ljudi koji komunalcima ne dopuštaju ulazak u avliju i odvoz smeća, nego isto smeće bacaju u Miljacku. Opomenuti su i oni koji u sokacima cijepaju drva i time sprječavaju normalno odvijanje saobraćaja.
U jeku rata, 1917. godine u svim krajevima carstva objavljen je poziv građanima da se sakuplja rublje za vojnike na frontu. “Poznata nestašica sirovina čini nemogućim, da se popune zalihe rublja, koje su određene za vojsku na bojnom polju. Pošto pravljenje rublja iz surogata još nije tako daleko uznapredovalo, da naknada bude na vrijeme gotova, ne preostaje nikakvo drugo pomoćno sredstvo, nego da se uzme svaki suvišni komad rublja i sav materijal iz koga se može izdrđivati rublje”.
U toku austrougarske uprave česti su bili i plakati – javni natječaji za posao. Jedan takav je bio i za zapošljavanje u Šerijatsku kadijsku školu iz 1882. godine, prema kojem je navedena plata iznosila 700 forinti. U tom periodu se pojavljuju i prvi politički, predizborni plakati. Jedan sačuvani se odnosi na poetsko ismijavanje kandidata Joze Sunarića, a drugi je poziv narodu “kršne Hercegovine” da izabere Safvet bega Bašagića u Sabor. Poziv su uputili ugledni ljudi Hercegovine nekoliko dana pred izbore. U njemu je stajalo: “Za koji dan imamo birati zastupnike, koji će čuvati naša islamska prava i utanovljavati korisne zakone za razvitak naših islamskih vjerskih, gospodarstvenih i prosvjetnih interesa. Islamski narode! Tvoja dužnost, da pošalješ u sabor ljude, koji će znati, htjeti i umjeti izvršiti tu zadaću i koji će Ti dostojno lice osvijetlati pred cijelim svijetom. Živio naš zastupnik Safvet beg Bašagić, sin kršne Hercegovine”. Pored političkih bilo je i plakata zabavnog sadržaja. Jedan od takvih je poziv Kuferaško – sepetaškog saveza koji poziva na zabavu u dvoranu kod “Martinisa i Klarića”. Na plakatu se spominje da je “razlaz planiran po mogućnosti prije zore”.
