Teška sudbina izdajice Ali paše Rizvanbegovića

Dolaskom Omer paše Latasa u Bosnu počinje obračun sa bošnjačkim velikašima. Poraz koji je njegova vojska doživjeela kod Konjica posebno će razbjesniti Latasa. Ne samo da je opljačkao imovinu bošnjačkih paša i begova, nego je jedan broj njih bacio u okove i lance, dok ih je veći broj likvidirao. U okove je pao i sam Ali paša Rizvanbegović, isti onaj paša koji je zbog ličnih interesa i pohlepe zabio nož u leđa pokretu Huseina kapetana Gradaščevića.

Latasova metoda mučenja i sramoćenja, osamdesetogodišnje Rizvanbegovića, je bila toliko brutalna i ponizna da se Latas i sam kasnije stidio šta je činio. Posadio ga je na ćoravo i gubavo kljuse i počeo voditi po zemlji od grada do grada. Svo vrijeme dok je prolazio kroz gradove paša je morao držati rep kljuseta, a cijelo vrijeme je telal ispred njega pozivao narod da dođu vidjeti na kakve grane je spao nekada moćni paša. Za jular je kljuse držao njegov petnaestogodišnji sin, Hafiz, pa je tako bio svjedok strašnih muka svoga babe.

Rizvanbegović je ovim načinom bio toliko izmoren da mu je cijelim putem psovao i nazivao ga pogrdnim imenima, a u jednom trenutku mu je dobacio:”Da sam ja tebe ovako uhvatio do sada bih te ili ubio ili pustio na slobodu”. Ipak, paša je uskoro ubijen, i to na krajnje podal način.

Na putu između Jajca i Banja Luke, ubio ga je stražar iz puške i to na način da su mu dvije kugle potpuno raznijele glavu. Po zvaničnoj Latasovoj verziji u pitanju je bio “nesretan slučaj”, tako što je puška stražara slučajno opalila dok je ovaj zadrijemao i pomjerio se. Savremenici ovog događaja, poput Franje Jukića, su izvijestili da način na koji je ubijen Ali paša Rizvanbegović remeti načela zdravog uma.