Srpski politički analitičar i profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Srđa Trifković rekao je u intervjuu za beogradsku redakciju ruskog Sputnika da im je namjera pokušati dokazati rusku nemoć i geopolitičku distancu.
Američki general, koji je naredio bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine, rekao je albanskoj postaji Glas Amerike, uoči obljetnice neovisnosti Kosova u Prištini, da misli da “budućnost odnosa Srbije i Kosova, kao i to da li će između dvije strane doći do međunarodnog priznanja, zavisi od političkih lidera u Srbiji”.
– Mislim i nadam se da će vidjeti privlačnost smislenijeg pristupa Zapadu, odnosno priznavanja Kosova kao neovisne nacije. Stvar je u udaljavanju od prošlosti i gledanju u budućnost, rekao je Clark.
Srđa Trifković rekao je da je oduševljen što je Clark dao takvu izjavu.
– Moja radost jer se ta izjava temelji na činjenici da je on ratni zločinac, zbog same prirode stvari, diskreditirat će svaku ideju koju podržava. Drugim riječima, to je bilo kao da je Adolf Eichmann pedesetih godina dao izjavu iz Argentine o potrebi Izraela da prizna palestinsku neovisnost, a njegov lik i njegovo djelo uvjeravali su da čak i Srbi ponekad izgube vjeru u svoju sposobnost da se suprotstave. – Proglašeno je da globalno carstvo dobiva novu inspiraciju. Budite ipak ustrajni – poručio je Trifković.
Dodao je da na sličan način smatra izjavu Madeleine Albright na saslušanju vanjskopolitičkog odbora Doma neposredno nakon izbora u SAD-u.
– Takvi likovi garantiraju da Srbiji neće biti pružen ni najprimitivniji “smokvin list” koji bi neko mogao pokušati uvesti kao “quid pro quo”, kao naknadu za odricanje od Kosova. Drugim riječima, od likova poput Madeleine Albright, Daniela Servera, Janusza Bugajskog i naravno Wesleyja Clarka, možete biti sigurni da uopće neće biti ništa – kategoričan je Spunjikov sugovornik.
Nadalje, napominje Trifković, imamo izuzetno prijeteći ton prema novom timu u Washingtonu kada je riječ o suzbijanju navodno zlonamjernog ruskog utjecaja na zapadnom Balkanu, a to je u rangu s Ukrajinom i Gruzijom, ili je s druge strane jedna od šest strateških prioriteta.
– Ne zaboravite da je novi šef State Departmenta Antony Blinken ukleti rusofob koji je izjavio da će Ukrajina biti opskrbljena napadnim oružjem, da se NATO-ovo istočno širenje vratilo na dnevni red. Demokratski procesi i procesi u postsovjetskom prostor će se ponovno poticati. Pretpostavimo organizirane kodirane revolucije i puč poput Majdana u zimi 2013/2014. godine – ističe Trifković.
Prema njegovim riječima, priča o tome da će za Srbe biti atraktivna „zapadna opcija“, odnosno Srbija tobože zaštićena NATO kišobranom, je otprilike kao zaštita koju je Al Capone nudio svojim žrtvama u Chicagu dvadesetih godina prošlog vijeka.
– Odbijanje te zaštite je značilo da će ti biti bačena bomba na restoran ili bakalnicu ili da ćeš biti ubijen na ulici. Na isti način, da napravim jednu istorijsku paralelu, nuditi zaštitu znači pretvarati objekat te zaštite u protektorat, a to se upravo desilo sa ostatkom Češke nakon što je Njemačka zgrabila Sudetsku oblast u Minhenu 1938. godine, i gde je na čelo protektorata Češke i Moravske došla Himmlerova desna ruka Reinhard Heydrich – napominje Trifković.
– Bilo je uzaludnih i, rekao bih, ni na čemu konkretno zasnovanih nadanja nekih srpskih fukcionera, uključujući i ambasadora u Washingtonu, da ovaj Biden ipak nije onaj od prije 30 godina. Na svoj način i nije, još je gori jer je sada jedna olupina od čoveka, a vođenje politike nacionalne bezbjednosti i spoljnih odnosa je u rukama globalnih intevencionista. Na kraju krajeva, prošle godine je sam Antony Blinken objavio zajednički tekst sa mužem Victorije Nuland o potrebi nečeg što su oni nazvali “diplomatijom prinude”, što znači ništa drugo nego povratak grubog siledžijstva na svjetsku scenu, po recepturi Billa Clintona, s tom razlikom da ovog puta oni misle da određene poslove mogu da odrade neuznemiravani od Rusije i Kine, konkretno pri likvidiciji Republike Srpske i radikalne revizije Daytona – kaže Trifković.
Njihova je namjera, dodaje Trifković, da od te operacije na kojoj rade, pokušaju da naprave pokaznu vježbu ruske nemoći i geopolitičkog udaljavanja od Balkana. Sa druge strane, napominje Trifković, oni imaju mali problem u smislu da je danas ipak nezamislivo da bi se unutar EU i NATO sklopio konsenzus za obnovu direktno siledžijskog ponašanja kakvo je bilo bombardovanje Republike Srpske 1994-1995 i same Srbije 1999.