U slučaju ‘Lavrov’ dobitak veći od gubitka: Građani BiH se poistovijetili sa institucijama!

To saznanje predstavlja pravi poraz za ruske interese, posebno Dodika i Čovića.

– Ne prestaju se nizati komentari na današnji incident prilikom posjete ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova. Članovi predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović i Željko Komšić otkazali su sudjelovanje na sastanku s Lavrovom nakon ponižavanja bosanskohercegovačkih institucija, prije sastanka u državnim institucijama, inače, bez državne zastave.

Ovo nije prvi put da je strani dužnosnik posjetio entitetske dužnosnike. Na primjer, mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto posjetio je Banja Luku u aprilu nakon posjeta državnim institucijama u Sarajevu. Lavrov je posjetio i Banja Luku prije dvije godine, ali tek nakon sastanaka u predsjedništvu Bosne i Hercegovine. U međuvremenu je promijenio redoslijed, tako da mu je Banja Luka postala prva adresa.

U usporedbi s posjetom Lavrova 2018. godine, puno se toga promijenilo. Rusija je postala mnogo aktivnija – i proaktivnija – u podrivanju suvereniteta države Bosne i Hercegovine.
Sve je započelo borbom za usvajanje godišnjeg nacionalnog programa. Podsjetimo, Milorad Dodik blokirao je slanje prvog ANP-a na godinu dana, a tada se gotovo svake sedmice sastajao s ruskim veleposlanikom Peterom Ivancovim, što je bila poruka da Dodik ima punu podršku Rusije za blokiranje ANP-a.

Kad su Dodika američkim pritiskom napokon pozvali da se pridruži Vijeću ministara, napokon je pristao poslati ANP pod drugim imenom i započela je nova faza blokade NATO-ovog puta: blokiranje rada Povjerenstva za proces integracije u NATO. Upravo zato što Dodikov kadar u Vijeću ministara blokira imenovanje ovog Povjerenstva, upitno je slanje drugog ANP-a, odnosno Programa reformi, jer je ovo Povjerenstvo zaduženo za njegovu izradu.

Ono što sadašnju situaciju razlikuje od 2018. godine je to što Dragan Čović više nije predsjednik. Tijekom svog posljednjeg predsjedničkog mandata, Dragan Čović postao je izuzetno snažan partner Moskve zahvaljujući odnosima s Miloradom Dodikom. Činjenica da je Čović na izborima 2018. isključen iz predsjedništva i da je njegov utjecaj smanjen nije bila nimalo ugodna za Rusiju. Primjerice, s Čovićem u predsjedništvu, Bosna i Hercegovina sigurno ne bi prihvatila ANP i put NATO-a ostat će blokiran.

Treći važan čimbenik u odnosu na 2018. godinu je ukupna ofenziva Moskve prema Uredu visokog predstavnika. Prije su blagu i sugestivnu kritiku OHR-a zamijenile oštre i vrlo otvorene kritike, što su primijetili na posljednjem zasjedanju Vijeća sigurnosti UN-a organiziranom na inicijativu Rusije.

Kao i na Vijeću sigurnosti, Lavrov je tijekom svog posjeta promovirao koncept “narodnog predstavnika”. Stoga se u Lukavicama sastao s raznovrsnom skupinom dužnosnika iz tijela RS-a, zatim s Draganom Čovićem, a zatim se sastao u predsjedništvu. Drugim riječima, provodeći koncept “narodnih predstavnika”, Rusija – zajedno s Hrvatskom i Srbijom – pokušava stvoriti parainstituciju u koju bi se prenio značajan dio suvereniteta Bosne i Hercegovine.

Prema svom ustavu, Bosna i Hercegovina je predstavnička demokracija u kojoj se najviša izvršna vlast sastoji od Predsjedništva Bosne i Hercegovine i Vijeća ministara. Prema Moskvi, najviša sila u Bosni i Hercegovini trebala bi biti neformalno tijelo – takozvana skupština “narodnih predstavnika”.

Vladu je ona koju oni prepoznaju kao vladu, a Rusija želi da Dodika i Čovića organiziraju sastanke kao nositelje suvereniteta, dok bi predsjedništvo trebalo umanjiti, jednostavno zato što većinu u njemu čine ne-proruske snage.

Zamislite sutra da Lavrov odlazi u bilo koju europsku zemlju i kaže da prema ustavu vlada nije na vlasti, već da je ona zastupnica – koja sebe smatra vrhovnom vlašću i za koju Lavrov misli da bi trebala biti Moć. U bilo kojoj bi zemlji takav zahvat ruskog ministra, naravno, naišao na val najoštrije osude i ukidanja ugostiteljstva.
Džaferovićev i Komšićev postupak u vezi s tim u javnosti su pravilno protumačili. Većina političke javnosti ovaj je korak promatrala kao državu i kao vrlo hrabru obranu dostojanstva države.

Rusija će sigurno pokušati štrajkovati jer su njezin međunarodni ugled i autoritet pretrpjeli štetu. Može se očekivati ​​porast političkih i sigurnosno-obavještajnih pritisaka. Ovo je posao za institucije Bosne i Hercegovine i ne može se prenaglasiti važnost dobrog rada OSA-e u kontekstu nove ruske prijetnje.

Međutim, ako Bosna i Hercegovina izgubi išta od ruskog napada, sigurno je da će ovo što smo danas stekli kao država biti puno veće. Činjenica da je većina od 3,5 milijuna građana Bosne i Hercegovine danas, nakon dužeg razdoblja, bila ponosna i srdačno držana članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine, izuzetna je stvar. Povjerenje u institucije i identifikacija s najvišim državnim tijelima nešto je što je osnova države. Konkretno, država postoji samo ako postoji čvrsta veza povjerenja između građana i vodstva.

Što god Rusija pokušala učiniti, ona sada preko svojih predstavnika u Bosni i Hercegovini zna da iza odluka Komšiča i Džaferovića stoji nekoliko milijuna ljudi. Ovo znanje predstavlja pravi poraz za ruske interese, posebno Dodika i Čovića. Ako bi se situacija razvila na takav način da je Lavrov ponizio Komšića i Džaferovića i da su građani Bosne i Hercegovine umjesto ponosa osjećali sram i poniženje – to bi značilo da je Lavrov uspio u raspadu Bosne i Hercegovine. Činjenica da se dogodilo suprotno i da je njegov posjet vratio povjerenje i solidarnost građana s državom glavni je poraz ruske politike u Bosni i Hercegovini.