Odluku o dodjeli agremana novom ambasadoru Njemačke u Bosni i Hercegovini Thomasu Fitschenu potpisao je predsjedavajući Predsjedničkog vijeća BiH Šefik Džaferović.
Zbog ove je odluke član kolektivnog šefa države Milorad Dodik povukao vitalni interes, te se o agremanu raspravljalo u Narodnoj skupštini RS-a, a ambasador bio na čekanju deset dana.
Dodik koristi svaku moguću situaciju i krizu koju stvara kako bi bh. entitet RS entitetske organe prikazao kao “državu”, a državu Bosnu i Hercegovinu prezentirao kao nemoguću da opstane.
Stoga je prilikom donošenja zaključka u NSRS o agremanu njemačkom ambasadoru navedeno da “NSRS donosi odluku i daje agreman ambasadoru SR Njemačke u BiH”.
Ovlast za provođenje vanjske politike u potpunosti pripada državi, odnosno Predsjedništvu BiH. Ovim zaključcima Dodik pokušava entitet RS pretvoriti u državu, iako entiteti nemaju nikakve ovlasti, ne donose zaključke i ne daju suglasnosti, a koja čak razmatra i pitanja iz vanjskopolitičke sfere.
I ne radi se tu samo o izborima i kampanji, već mnogo opasnijoj političkoj igri koju predsjednik SNSD-a više od 10 godina igra u BiH, prema jasno preciziranim uputama Memoranduma SANU II, a vjetar u leđa mu daju Moskva i Vladimir Putin.
Vlada Sjedinjenih Američkih Država ima pouzdane podatke da je Rusija u tajnosti osigurala i dala više od 300 miliona dolara političkim strankama u više od 10 zemalja, od 2014. godine pa do danas.
Izvor iz američke administracije koji je upoznat sa ovim slučajem naveo je da su iznose iz Ruske Federacije, između ostalih, dobijali trenutni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik iz Bosne i Hecegovine te stranka Demokratski front iz Crne Gore.
– Obavještajna zajednica je zabilježila povećanje te aktivnosti 2014. godine do danas. Među primjerima koji su izneseni, u BiH, prije izbora 2018. godine, Konstantin Malofejev tajno je pomagao finansiranje predsjedničke kampanje Dodika – navodi ovaj izvor.
Dodik koristi svaku priliku da napada na državu, da ojača entitet, da otme od države njene ingerencije, da uruši OSBiH, fiskalni sistem, pravosuđe te na kraju, kako su to planirali njegovi nalogodavci i odvoji RS.
Pokazao je to i kada je NSRS prvi put 2009. godine usvojio antidržavne zaključke, da daje sebi za pravo da se miješa u državne prerogative Bosne i Hercegovine. Dodik je i tada bio na vlasti.
Podsjetimo, zaključke Narodne skupštine Republike Srpske “o efektima prijenosa 68 nadležnosti s entiteta na Bosnu i Hercegovinu” usvojene na sjednici održanoj 14. maja 2009. godine tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko ocijenio je kao antidejtonske, te je nakon upozorenja vlastima u entitetu Republika Srpska koje su ih 15. juna objavile u Službenom glasniku RS-a, donio pet dana poslije Odluku o njihovom ukidanju.
Između ostalog, u Memorandumu SANU II, čije upute predsjednik SNSD-a i ruski igrač na Balkanu temeljito slijedi, navedeno je:
– Rukovodstvu Republike Srpke se sugerira da u svakodnevnoj komunikaciji izbjegavaju termin “državne institucije BiH” i zamijene ga “zajedničkim institucijama”, čime se podstiče psihološki efekat da se RS odriče državnosti BiH, ali i nameće fraza da je sastavljena iz dijelova i da se vremenom može na dijelove rastaviti.
Maksimalno izbjegavati upotrebu termina – Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se osim političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji, kulturni i javni radnici u Srbiji. U slučajevima kada je iz nekih razloga neophodno spomenuti taj termin, onda staviti u prvi plan Republiku Srpsku npr. Republika Srpska i ostatak BiH. Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dvije teritorije koje trenutno čine cjelinu. A tu cjelinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…