Sredinom 1683. godine Osmanlije poduzimaju svoj posljednji veliki pohod na srednju Evropu. Ogromna osmanska vojska, od oko 200 000 ljudi, pod vodstvom velikog vezira Kara Mustafe krenu prema Beču. Padom Beča, pala bi i posljednja ozbiljnija prepreka za prodor u srce kršćanske Evrope.

Odredima bosanske vojske komandovao je Hizir paša. Nakon teškog puta Osmanlije su stigle pred Beč, 14. jula. Opsada je počela. Bosanska vojska se utaborila kod Doblinga, odakle je svakodnevno jurišala na bečka utvrđenja. Bošnjaci su u nekoliko navrata potpuno eliminisali bečke odrede koji su izlazili izvan tvrđave u nadi da pronađu pomoć. Također, njezina prethodnica je bila zadužena za gradnju mostova na rijeci Raab.

Beč je bio potpuno iscrpljen i njegov pad se očekivao svaki dan. Jedno predanje čak govori da je austrijski car napunio svoje džepove zlatnicima kako osmanska vojska ne bi ostala razočara kada vide da je tako jaka ličnost ubijena bez novca u džepovima. Ipak, u presudnom momentu u pomoć opkoljenom gradu stiže poljski kralj Jan II Sobieski sa oko 70 000 vojnika i 140 topova. Prilikom teške borbe 5. septembra kod grada Ostrogona, osmanska vojska se počela povlačiti.

Međutim, bosanska vojska je u toj borbi jedina ostala na visini zadatka, pa u potpunom naletu bosanskih spahija Bošnjaci do nogu razbiše Poljake, na način da su ih navukli u zasjednu i koristeći se krdom goveda, koji su izazvali potpunu konfuziju u poljskim odredima, likvidiraše preko 2 000 poljskih vojnika.

Na trenutak se činilo da će Osmanlije, prvenstveno zahvaljujući Bošnjacima, uspjeti odbaciti Poljake. Međutim, dva dana kasnije poljski kralj se vrati sa vojskom od 50 000 vojnika i kod Parkanisa potuče osmansku vojsku. Treba napomenuti da je i u ovom sukobu bosanska vojska, koja se borila na lijevom krilu, jedina bila na visini zadatka.

Međutim, kako je ostatak osmanske vojske zakazao tako su i Bošnjaci, uslijed velike brojčane nadmoći neprijatelja, doživjeli u konačnici poraz. Koliko su se Bošnjaci srčano borili dovoljno govori podatak da je na bojnom polju stradalo 7 000 bosanskih sinova. Među poginulim je bio i bosanski komandant Hizir paša. Ovim porazom Osmanlije su izgubile prevlast u Evropi.