VEOMA STRUČNO: Tomislav Jakić razotkrio laži hrvatske politike u vezi s izborom Komšića!

Bilo bi dobro da takvu procjenu na kraju provede toliko spomenuta međunarodna zajednica, naime Europska unija, umjesto da se pravi slijep i gluh na poteze Zagreba, koji – uostalom – od jučer nisu zaslužni za članstvo Hrvatske u Uniji. Ako se nastavi, slijepo će pogoditi ne samo Hrvate u Bosni i Hercegovini, ne samo službeni Zagreb i odnose između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, već i Europu koja je već bila prisiljena gasiti vatru u jugoistočnoj Europi.

Nekada ne govorimo o komunizmu ili socijalizmu, već jednostavno o prošlosti, djeca u školi nisu polagala testove. Znanje je provjereno na puno jednostavniji način, mnogi danas kažu: na primitivan način. Učitelj, odnosno učitelj ili profesor, poziva učenika i postavlja mu pitanja o predmetu koji treba svladati, drugim riječima usvojiti i naučiti. I naravno, nisu to samo bubnjali podaci i imena. Stvarno je naučilo. Prozvani je ustao s klupe i javio se. Nakon takvog “testa” procijenilo bi se dokazano znanje.

Posebno je ovo “izvorni” način na koji službeni Zagreb tumači način na koji se biraju članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine i njihova uloga. Naime, ustrajno se sugerira, zapravo, da se agresivno zaključuje da Željko Komšić, član predsjedništva izabran iz reda hrvatskog naroda, nije izabran u skladu s slovom ili duhom Daytonskog sporazuma i “ne predstavlja Hrvate”, jer su ga jasno izabrali Bošnjaci. Istodobno, nikome ne smeta što je Dragan Čović, aktualni predsjednik HDZ-a BiH, svojedobno izabran za člana predsjedništva na isti način i pod istim uvjetima. Već tada se govorilo, gotovo vrišteći, o nasilju, neki čak kažu i o ugnjetavanju, nad Hrvatima. No, kako je Komšić na trenutnim predsjedničkim izborima, koji su se ponovno kandidirali, pobijedio Čovića, digla se udica i motika.

Prvo razjasnimo ovo. Da, Komšić je izabran glasovima Bošnjaka, ali nesumnjivo glasovima Hrvata, koji svoj glas Čoviću nisu dali homogeno. I je li to suprotno Daytonu? Kategoričan odgovor je: ne!

Daytonski sporazum, koji je zapravo skup sporazuma i ugovora, uključujući Ustav Bosne i Hercegovine, vrlo je jasan: “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana: jednog bošnjačkog i jednog hrvatskog, svaki izabrani direktno na teritoriji Federacija i jedan Srbin koji se neposredno bira na teritoriji Republike Srpske”. Ponovimo i utvrdimo gradivo. Da li se igdje u Ustavu Bosne i Hercegovine kaže da član predsjedništva od jednog od tri osnovna građanina u predsjedništvu predstavlja te ljude? To ne govori! Iz citirane odredbe nije ni na koji način napisan niti čitljiv.

Je li bilo gdje rečeno da se član predsjedništva bira iz redova jedne od država osnivača ili se mogu birati samo članovi ovog naroda? To se ne govori! Naprotiv, vrlo je jasno da se oni biraju na teritorijalnoj osnovi, što znači da se srpski član bira na teritoriju Republike Srpske, a bošnjački i hrvatski na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Stoga je to teritorijalni ključ, a ne nacionalni ključ, konkretno je propisano da će glasači s jednog ili drugog područja birati jednog ili drugog člana predsjedništva, ali nigdje, baš nigdje nema naznaka da članovi bilo kojeg birača biraju svoje predstavnike, odnosno članove izbora, oni koji svoju nacionalnost ne dijele s članom Ureda za kojeg glasaju, ne bi trebali sudjelovati u izboru članova Ureda.

Sve priče o tome, i danas se suočavamo s njima, kako su oni koji su napisali Ustav Bosne i Hercegovine zapravo značili da su pretpostavljali da će svako biračko tijelo izabrati “svog” predstavnika u predsjedništvo, odnosno – to jest – mislio je na Nacionalni kriterij, samo što su to nekako zaboravili jasno formulirati, krajnje su neozbiljni i neutemeljeni.
Evo još jednog ključnog doslovnog citata: „Članovi predsjedništva biraju se izravno u svakom tijelu.“ Vidimo naglasak na tome da jedan birač daje svoj glas samo jednom kandidatu za predsjednika. Jedan glas – jedan kandidat. U Republici Srpskoj, iako tamo, unatoč svim etničkim čišćenjima, još uvijek ima nešto Hrvata i Bošnjaka, a u Federaciji Bosne i Hercegovine Hrvata i Bošnjaka. Opet, nije rečeno niti naznačeno tko ima pravo odabrati kojeg kandidata, što znači da svi koji žive u Federaciji Bosne i Hercegovine mogu slobodno odlučiti hoće li glasati za hrvatskog ili bosanskog kandidata za predsjednika. Vrijedno je ponoviti: nigdje, ni u pismu ni u duhu Daytona, to ne znači da srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine trebaju birati samo Srbi, Bošnjaka samo Bošnjaci i Hrvata – samo Hrvati. Ponovimo: nigdje!

Sasvim je jasno, a to zaista proizlazi iz slova i duha Daytona, odnosno Ustava Bosne i Hercegovine, da nakon što su izabrani članovi Predsjedništva, oni ne predstavljaju građane kojima pripadaju, već samo: Bosnu i Hercegovinu. Konačno, zašto bi se inače tijelo u koje su izabrani zvalo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine? I djeluje – kako? A to je utvrđeno ustavom, pa jednostavno citiramo: „Predsjedništvo bira jednog od svojih članova za predsjednika. Predsjedništvo odlučuje hoće li se predsjednik birati rotacijom ili na neki drugi način.”

Napokon, što – između ostalog – radi Predsjedništvo? Odgovor na ovo pitanje izuzetno je važan u kontekstu sada službeno najavljenog bojkota jedne od njegovih članica od strane Republike Hrvatske. Citirajmo još jednom, i ovaj put doslovno, Ustav Bosne i Hercegovine: “Predsjedništvo je odgovorno za provedbu vanjske politike Bosne i Hercegovine.”

Sad rasporedimo sve elemente u zaobljenu sliku i dovršimo lekciju. Članovi predsjedništva biraju se iz tri konstitutivna naroda, ali na teritorijalnoj, a ne na nacionalnoj osnovi. Svatko s pravom glasa ima pravo glasati na području u kojem živi i glasati za jednog člana Predsjedništva. Nigdje se ni ne sugerira da bi to trebao biti kandidat koji ima isto državljanstvo kao i birač. Jednom izabrano, predsjedništvo djeluje kao kolektiv, odlučuje konsenzusom, a jedna od njegovih odgovornosti je provođenje vanjske politike. Pa što znači izjava ministrice Grlić – Radman da nitko u Hrvatskoj službeno neće primiti člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića?

To znači i može značiti samo jedno: da službeni Zagreb prekida odnose sa susjednom i međunarodno priznatom državom.