Ulazak Bosne i Hercegovine u sastav prve južnoslavenske države 1918. godine, doveo je našu domovinu u status “kolača” kojeg je svaka strana, i srpska i hrvatska, svojetala i željela podijeliti po svom nahođenju. Borba Srba i Hrvata, za centralističko odnosno decentralističko uređenje, dovest će i do prvih prijedloga za status prostora naše domovine.
Hrvatski političar Josip Smodlaka je Bosnu posmatrao kao jednu teritorijalnu jedinicu, osim prostora Bosanske krajine koju bi izvdojio i uspostavio zasebnu sa sjedištem u Banja Luci. Srpski političar Stojan Protić, koji je bio zagovornih decentralizma, težio je uspostavio devet samoupravnih jedinica, od kojih bi Bosna bila jedna, ali bi prostor Hercegovine bio pripojen Crnoj Gori.
Jugoslovenski klub je izbacio prijedlog po kojem bi teritorijalne jedinice bile formirane po vjerskom principu, te je prostor BiH priključio Dalmaciji zbog jakog katoličkog elementa. Jugoslovenska muslimanska organizacije, načelu sa Mehmedom Spahom, kao najjača bošnjačka stranka u BiH, ponudila je nacrt ustava koji je predviđao široku autonomiju BiH.
Ipak vladin prijedlog strogog centralizma je imao najviše izgleda da prođe. Svoju priliku je vidjela na prostoru BiH gdje je težila sklopiti sporazum sa JMO. U martu 1921. godine započeli su pregovori sa JMO. Vodstvo JMO, na čelu sa Mehmedom Spahom, se 15. marta 1921. godine obavezalo da će glasati za Ustav, a Vlada se obavezala muslimanima na agrarne, vjerske, vakufske i šerijatsko – pravne ustupke, uz pitanje položaja BiH u Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca.
K SHS je trebala biti podijeljena na 33 oblasti koje nisu izražavale historijsko – geografske pokrajine. Izuzetak je bila jedino BiH, za koju se klub JMO uspio izboriti da bude jednaka dotadašnjim oblastima. Na taj način spriječeno je rasparčavanje BiH, koja je zadržala dotadašnjih šest oblasti. Time se odustalo od autonomnog položaja, ali je podržan Ustav.
Od tada se JMO našla na udaru kritike da je nagodbenjačka stranka – jedno govori a drugo radi. Tri njezina političara, Mehmed Spaho, Hamdija Karamemedović i Halid beg Hrasnica su ušli u Vladu. Time je Vidovdanski ustav 28. juna 1921. godine usvojen. Intervencijom Mehmeda Spahe u Ustav je unesen član 135. poznatiji kao “Turski paragraf”, po kojem su u BiH prihvaćeni postojeći okruzi, koji su preimenovani u oblasti. Ipak, u političko – administrativnom pogledu BiH više nije bilo, pošto su se na čelu oblasti nalazili župani nad kojima je centralna vlada imala kontrolu. I pored svega BiH je uspjela ostati kompaktno tijelo, sve do 1929. godine kada biva potpuno rasparčana programom Šestojanarske diktature kralja Aleksandra.
