Vučićevom emisaru zasmetao Puljićev komentar: Bolje bi mu bilo da je odšutio

Srbijanski političar koji je zajedno sa Vukom Jeremićem bio emisar Aleksandra Vučića u New Yorku, a koji je pokazao tri prsta uglednom novinaru i dopisniku Al Jazeere iz Washingtona Ivici Puljiću, zove se Stefan Jovanović. Radi se o članu Jeremićeve Narodne stranke, koji je u proteklom mandatnom periodu bio zastupnik u skupštini Srbije.

Očigledno je da Jovanović prati Puljićev rad i da su mu zasmetale Puljićeve objave na društvenoj mreži X, jer nije mogao odoliti da ih ne prokomentariše.

– Ratohuškački bosanski novinar Ivica Puljić nas je uhodio i snimao tokom posete New Yorku. Na odlasku sam ga pozdravio tradicionalnim srpskim pozdravom što ga je izuzetno “obradovalo”. Toliko ga je to obradovalo da je posle morao da objavljuje prostačke objave, napisao je Jovanović.

 

Podsjećamo, na ovakvu provokaciju Vučićevog emisara Puljić je odgovorio pokazujući srednji prst, uz komentar: “Zar misli da i mi nemamo prstiju”, nakon čega je uslijedilo Puljićevo izvinjenje zbog ovakvog postupka.

Međutim, ono što je čak i zanimljivije su komentari ispod Jovanovićeve poruke. Najviše ih je onih koji se odnose na njegovu tvrdnju kako se radi o “tradicionalnom srpskom pozdravu”. Jovanovića korisnici podsjećaju da to tradicionalno podizanje tri prsta kao srpski pozdrav datira iz maja 1991. godine, kada je na jednom mitingu to “patentirao” u to vrijeme šestoki srpski radikal Vuk Drašković.Taj pozdrav je pokazao dok je izjavljivao rečenice: “Ko podigne turski, ustaški ili albanski barjak ostaće i bez ruke i bez barjaka”.

Ovo je još jedan primjer koliko pojedini političari (ne)poznaju srpsku istoriju i koliko za dnevne potrebe koriste iskrivljenu sliku o “slavnoj” prošlosti. Podsjećanja radi, tako je i predsjednik RS-a Milorad Dodik, kada je pravo “šou” u zgradi Predsjedništva BiH, rekao kako će otpjevati pjesmu “Pukni zoro”, koju su, kako je tada izjavio, pjevali i srpski vojnici na Kajmakčalanu u Prvom svjetskom ratu. Istina je da je pjesma ravno čitavo stoljeće mlađa od Prvog svjetskog rata i da je njen autor zapravo slovenački muzičar Robert Pešut Magnifico, koju je napisao kao soundtrack filma Montevideo, Bog te video.