Analizirajući odnose u regiji u posljednje dvije godine, Igmanska inicijativa zaključuje da se u političkom planu nalazimo na početku 90-ih godina. Sastanci na najvišoj razini između Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore održavaju se samo na multilateralnim, neizravnim sastancima a sve neodgovornije izjave dužnosnika pridonose pogoršanju atmosfere, piše N1 Beograd.
Još jednom, političari idu predaleko u vraćanju regije onakvom kakva je bila – devedesetih godina. Ovaj put vremenski stroj je u rukama srbijanskog ministra policije, koji kaže: najvažniji zadatak sadašnje generacije srpskih političara je stvaranje srpskog sveta, a Balkan će biti stabilan kada Srbi budu ujedinjeni.
“Kada govorimo o srpskom svetu, pitam vas da li Britanija može da ima svoj Komonvelt? Može i da održava veze sa čitavim svijetom kroz svoj Komonvelt. A mi Srbi, koji svi živimo na dometu ne avionskih, već autobuskih linija, ne možemo da imamo svoj srpski svet? I ne smijemo da sarađujemo, ne smijemo da budemo povezani. Velike Srbije, nažalost, nikad nije bilo, u suprotnom bismo znali gdje živimo i koji su naši etnički prostori”, izjavio je ministar Aleksandar Vulin.
O stavu Aleksandra Vulina, političari u regiji prepoznali su ideju Velike Srbije. Centar za regionalizam kaže da je to još jedan klasičan primjer kako dužnosnici kvare ionako lošu atmosferu u regiji, jer je jasno o kakvoj se politici radi.
“Zaokruživanju srpskog etničkog korpusa na državnom nivou, to je onda nešto što smo već vidjeli u Janšinom “non pejperu” i drugim kartografskim poduhvatima poput Timoti Lesa koji kaže da neće biti mira na Balkanu dok se ne naprave Velika Srbija, Velika Albanija i Velika Hrvatska”, naveo je Aleksandar Popov iz Centra za regionalizam.
NVO Igmanska inicijativa analizirala je odnose u daytonskom četvorouglu tijekom posljednje dvije godine: Srbija, BiH, Hrvatska i Crna Gora mogu dobiti prolazne ocjene za suradnju u obrazovanju i ekonomiji, a ne u politici, jer gotovo da i nema bilateralnih sastanaka.
“Imamo regresivne politike, politike koje se vraćaju na memorandume, koje se vraćaju na izvorne Miloševićeve koncepte i ministre unutrašnjih poslova, a ne ministre spoljnih poslova, koji degenerišu spoljnu politiku države”, navodi Branislav Radulović iz Igmanske inicijative (Crna Gora).
A aktivista za ljudska prava Milan Antonijević dodaje: “Tražiti i od predsjednice vlade, ali i od predsjednika države, da se jasno odrede prema takvim pitanjima, jer to nije ono što mi čujemo, naročito na međunarodnim forumima gdje se svi oni sastaju”.
Sugovornici N1 zaključuju kako su svi politički nastrojeni ljudi svjesni da prekrajanje balkanskih granica ne može biti bez onoga što smo vidjeli devedesetih.