Opisujući svoja zapažanja iz Bosne 1857. godine, koju je posjetio, hrvatski historičar Ivan Kukuljević je zabilježio: “Narod u Bosni je krepak, tjeleso snažan, blage ćudi, bistar i vješt svakom poslu, ali su mu mane: nemarnost za svoje, lukavost prema nepoznatom, mržnja prema napretku i svemu što je tuđe, vjerovanje u sudbinu. Musliman Bošnjak je još uvijek najčistije govorio ‘bosanski’ kad nije miješao turske riječi; za njega je Osmanlija tuđin. U svom ponašanju ima nečeg uglađenog i prijaznog što je naslijedio od svojih plemenitih predaka”.