Nažalost, zbog nedostatka pouzdanih izvora mnoge važne pojedinosti u vezi sa krunidbom prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića nisu razjašnjene. Ubjedljivo najviše neslaganja bilo je u vezi sa datumom i mjestom njegovog krunisanja, te ličnosti osobe koja je obavila čin krunisanja prvog bosanskog kralja. Historiografija je dugo vremena pogrešno smatrala da je Tvrtka okrunio pravoslavni mitropolit u manastirskoj crkvi u Mileševu, zadužbini kralja Stefana Vladislava, gdje su u tom trenutku čuvane kosti svetog Save, prvog srpskog arhiepiskopa.
Osim što Mileševo nije bilo uobičajeno mjesto krunidbe srpskih srednjovjekovnih vladara, u vrijeme kralja Tvrtka nije zabilježeno ni postojanje nekog mileševskog mitropolita koji se prvi puta javlja tek sredinom XV stoljeća. Istraživače je uglavnom zavodila postavka dubrovačkog pisca Mavra Orbinija, koji je pod Mileševom u ovom slučaju podrazumijevao isto ono mjesto gdje je ranije bio ukopan ban Stjepan II Kotromanić, dakle Mili kod Visokog. Prema tome je Tvrtkova krunidba najvjerovatnije obavljena na Mitrovdan, 26. oktobra 1377. godine i to po svemu sudeći u crkvi svetog Nikole u Milima.
U prvoj sačuvanoj kraljevskoj povelji Tvrtka izdanoj Dubrovčanima u Žrnovcima 10. aprila i Trstivnici 17. juna 1378. godine kralj ističe da je išao “u srpsku zemlju, želeći i hoteći okrijepiti prijestolje praroditelja mojih i tamo išavši vjenčan bih Bogom darovnim mi vijencem na Kraljevstvo praroditelja mojih”, pa nije isključeno da je barem jedan dio ceremonijala krunidbe uključivao i odlazak u Srbiju. Formulacija izraza “tamo išavši” ili “kada sam tamo išao” ostavlja dovoljno prostora za raspravu da li je krunidba obavljena prije nego je krenuo u srpsku zemlju ili na putu prema srpskoj zemlji.
Kako je isključeno da je Tvrtka krunisao neki pravoslavni mitropolit, nije vjerovatno ni da ga je krunisao katolički bosanski biskup ili vikar bosanskih kraljevaca, jer onda ne bi bilo potrebe da se njegovim nasljednicima u XV stoljeću šalje nova kruna iz Rima. Stoga se pretpostavlja da je novi kralj krunu primio iz ruku djeda Crkve bosanske koji je i za Tvrtkovog prethodnika bio zadužen za legitimiranje državne vlasti u Bosni. Moralna snaga i duhovni autoritet djeda (dida), odnosno “episkopa Crkve bosanske”, posebno njegov odnos koji je imao s vladarskom dinastijom Kotromanića, evidentan je i iz mnogih ranijih i kasnijih primjera, pa učešće djeda u krunidbenom ceremonijalu ne bi predstavljalo neku iznimku, nego čak i uobičajeni princip u Bosni.
IZVOR: Emir O. Filipović “Historija srednjovjekovne bosanske države”
