Dolaskom austrougarske vlasti brojni manji gradovi Bosne i Hercegovine se pretvaraju u živahne trgovačke centre. Tu promjenu je lijepo opisao Hajnrih Renner u svom putopisu kroz BiH – uzduž i poprijeko iz 1896. godine, navodeći primjer Tuzle.

“U toku dva desetljeća obišao sam tri puta sjeveroistočnu Bosnu i posjetio tri puta Donju Tuzlu a svaki put pod potpuno promijenjenim prilikama. Prvi put tokom okupacije 1878. godine. Tada je to bio potpuno turski grad, kojem je eksploatacija soli pribavila izvjestan značaj: bilo je uslijed toga mnogo prometa, ali se on obavljao samo s tovarima. Stari ruševni kastel, konak i episkopska rezidencija su predstavljali najznačajnije tačke u gradu. Nakon toga vidio sam Tuzlu 1886. godine, prilikom otvaranja željezničke linije od Doboja do Siminhana. Iz Tuzle je već tada nastao polumoderan grad, rudarstvo je već počelo da se razvija. Prilikom mog posljednjeg boravka našao sam industrijski i rudarski centar neočekivanog opsega, po čemu se vrlo jasno raspoznavalo da Bosna kreće ogromnim koracima naprijed.”