Okončanjem Prvog svjetskog rata vlada novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca je vodila tešku borbu u cilju međunarodnog priznanja novoformirane države. Strane sile su zahtijevale od nove države da učini sve u cilju zaštite stanovništva i jednake zastupljenosti u državnim organima.
U tom procesu kroz naročito tešku represaliju su prošli stanovnici Bosne i Hercegovine, naročito Bošnjaci. Vlasti nove države su se obavezale da će osigurati zaštitu džamija, grobalja i drugih muslimanskih vjerskih ustanova. Daće sve potrebne olakšice i dozvole postojećim muslimanskim zakladama (vakufima) i vjerskim ustanovama, a Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca neće za ustanovljene novih vjerskih i dobrotvornih ustanova uskratiti ni jednu od potrebnih olakšica, koje su zagarantovane drugim privatnim ustanovama te vrste.
Međutim, malo šta od zapisanog je bilo primijenjeno u društvenoj praksi! U Zemaljskoj vladi BiH i svim njoj podređenim državnim organima Bošnjaci su bili smijenjeni, a umjesto njih postavljani su činovnici iz Srbije. Od 173 činovnika, 1919. godine, Bošnjaka je bilo jednak broj kao i Mađara – svega 17. Među 54 rukovodioca u državnoj upravi, 1920. godine, nije bilo niti jednog Bošnjaka. U Gradskom poglavarstvu Sarajeva, koje je bilo pretežno naseljeno Bošnjacima, od 31 službenika samo četvorica su bili iz reda bošnjačkog naroda. Među oficirima i podoficirima u vojsci, uopće nije bilo Bošnjaka.
Takav odnos državnih vlasti prema Bošnjacima, najbolje objašnjava govor vođe Radikalne stranke bosanskih Srba, Milana Srškića, na pitanje zbog čega u vlastima nisu zastupljeni Bošnjaci: “Istina, trebalo bi, ali naši su Muslimani (Bošnjaci) nacionalno neopredjeljeni, a naša je država nacionalna. To je država Srba, Hrvata i Slovenaca i samo oni trebaju da je reprezentuju”. Novinar ga je potom upitao: “Oni (Bošnjaci) su sada Jugosloveni, što ćemo biti sutra svi, ako posvuda preovlada razborito shvaćena politika?”, na što Srškić odgovara: “Ma kakvi Jugosloveni? Ko hoće da bude Jugosloven, taj mora u Bosni i Hercegovini biti Srbin ili Hrvat, a onda, istom, Jugosloven. Jugoslovena kao narodnosti nema i bog zna kad će ih biti…”.
