Obzirom da je Zenica u rimsko doba bila centar paganskog religioznog učenja, tako je i kršćanski biskup zatražio ovo mjesto za svoju rezidenciju. Između ostalog, u Zenici je 1203. godine održan i veliki sinod, ali je istovremeno i veliko pitanje da li je ova crkva bila rezidencija bestoenskog biskupa ili samo jedna od crkava u municipiji.
Ranokršćanska crkva u Zenici je ležala na desnoj obali rijeke Bosne, u sadašnjem predgrađu Bilmišće. Godine 1891. zenički oficijal Černi preduzeo je arheološka iskopavanja. Tada su pronađeni odlomci bogatog namještaja crkve, koji su nakon iskopavanja preneseni u Zemaljski muzej u Sarajevu, sa izuzetkom nekoliko najinteresantnijih fragmenata. Ipak, obrada ovog materija je ostala neinventarisana, dok su publikacije o materijalu prektratke. Poznati arheolog Ćiro Truhelka nije uopće opisao namještaj, niti u jednom od svojih radova, dok jedino drugi arheolog Karl Pač govori o nalazima u Varvari (Bistue vetus), gdje spominje i neke druge zanimljivosti Zenice iz tog perioda.
