Denis Zvizdić, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, ukazao je na ključne probleme sa kojima se suočava BiH.
“BiH je država sa dobrim razvojno-investicionim potencijalom koji nažalost, zbog nestabilne političke situacije, posebno u zadnjih nekoliko godina, ne može biti stavljen u funkciju rasta i napretka”, kaže on.
Zvizdić ističe da su brojni izazovi sa kojima se trenutno suočava BiH, a neki od njih ozbiljno ugrožavaju mir, stabilnost i prosperitetnu budućnost:
“1. Rigidna nacionalistička politika i etnocentristička tiranija koju predvodi SNSD (u čemu ih, nažalost, sve češće kao back vokali prate lideri stranaka sa hrvatskim predznakom), koja je bazirana na još uvijek aktivnim velikodržavnim idejama čiji je cilj potiranje bosanskog identiteta, stopiranje procesa unutrašnje reintegracije, nastavak negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, uništenje multietničkog, demokratskog, antifašističkog i građanskog karaktera BiH, te u konačnici njena unutrašnja etnoteritorijalna podjela (iako nikada unutrašnje administrativno uređenje BiH nije bilo bazirano na etničkim principima) i nasilna promjena njenih međunarodno priznatih granica.
2. Secesionizam bh. entiteta RS kao produkt namjere da se podijeli BiH i finalno realizuje projekt tzv. ‘srpsko-ruskog sveta’ kao ispostave ruskih interesa na Zapadnom Balkanu i u Evropi.
3. Udar rukovodstva bh. entiteta RS na teritorijalni integritet, suverenitet i funkcionisanje državnih institucija, sa posebnim fokusom na pokušaj otimanja državne imovine, kao završna faza zamišljenog projekta stvaranja ‘samostalne RS’ u okviru BiH po uzoru na Donjeck i Lugansk u Ukrajini, poslije čega bi slijedila potpuna secesija bh. entiteta RS.
4. Rušenje pravosudnog sistema BiH u funkciji zaštite od vladavine zakona i propisanih kazni i sankcija za antidržavne, antiustavne i kriminalne aktivnosti.
5. Korupcija u javnom sektoru kao alat za finansiranje stranaka, promotora i realizatora gore nabrojanih antidržavnih politika, aktivnosti i ciljeva.
6. Mrcvarenje države, stvaranje osjećaja besperspektivnosti, gubitak povjerenja u institucije, ekonomsko siromašenje i pad životnog standarda, atrofija obrazovnog, zdravstvenog i društvenog sistema i masovni odlazak mladih ljudi”, zaključio je Zvizdić.
