Mislim da moramo prihvatiti, ako ništa mi u Americi, da su Rusi već proglasili rat Sjedinjenim Američkim Državama, na mnogo načina koji se smatraju ratnim djelovanjima. Sukob nije samo u Ukrajini, sukob je i ovdje na Balkanu, na Bliskom Istoku, na Kavkazu, širom svijeta. Washingtonu će trebati tome posvetiti mnogo više pažnje i resursa. Moramo se fokusirati na pomoć Ukrajincima, ali i našim saveznicima na Balkanu.
Ovo za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže u intervjuu Glenn Corn, profesor na američkom Institutu za svjetsku politiku (IWP) u Washingtonu, koji je prisustvovao Sigurnosnoj konferenciji u Sarajevu koju je organizirao New Lines Institute for Strategy and Policy.
Corn, bivši viši rukovodilac u Središnjoj obavještajnoj agenciji (CIA), koji je 34 godine proveo u obavještajnoj i diplomatskoj zajednici radeći u Rusiji, Turskoj, Središnjoj Aziji i na Bliskom Istoku, smatra da je regija Zapadnog Balkana “i dalje bure baruta”.
– Mislim da Putin može iskoristiti (predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada) Dodika i svoje saveznike, svoje proksije ili potencijalne proksije kako bi destabilizirao situaciju ovdje i odvratio pažnju s drugih regija – ocjenjuje Corn.
Govoreći o balansiranju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića između Istoka – uključujući i Rusiju, te Zapada, Corn kaže da na Zapadu često zaboravljaju da moraju ponuditi alternativu.
– Ne možete samo reći ljudima da ne rade s Rusima, s Kinezima ili nekom drugom zemljom – kazao je Corn u intervjuu za RSE.
Corn kaže da Moskva vodi hibridne ratove koristeći ono što naziva “aktivnim mjerama” koje uključuju propagandu, politički utjecaj, likvidacije, sabotaže i to ne samo na Balkanu, već i u Europi i SAD-u.
– Moskva je sve to radila u Ukrajini prije nego što je pokrenula invaziju – kaže Corn koji je služio kao viši izaslanik predsjednika SAD-a za obavještajna i sigurnosna pitanja.
Koliko je, po Vama, učinkovit dosadašnji odgovor Zapada na rusku invaziju na Ukrajinu?
– Upravo sam se vratio iz Ukrajine gdje sam proveo desetak dana. Volja ukrajinskog naroda da se nastavi odupirati naporima Rusije da ih potčini volji Moskve vrlo je impresivna. Mislim da će Ukrajinci nastaviti svoj otpor kako ne bi bili podvrgnuti moskovskoj volji. To je veoma dojmljivo.
Ukrajinci zaslužuju brojne zasluge, ne samo zbog zaštite Ukrajine, već i Zapada – uključujući i ovu regiju i ovu zemlju (Bosnu i Hercegovinu) koja je sljedeća meta u redu ruskog zlonamjernog ponašanja, ako uspiju u Ukrajini. Moramo gledati i što će Rusi sljedeće uraditi ovdje u Evropi, koji je njihov sljedeći cilj ako budu uspješni u Ukrajini.
Što se tiče zapadne pomoći Ukrajini, mislim da je učinkovita u mnogim poljima.
Ukrajinci se i dalje suočavaju s ograničenjima kako mogu koristiti ovu pomoć. Mislim da ih to sputava da postignu druge brojne ciljeve. Znam da u Washingtonu i Briselu traju brojne rasprave o tome kako pomiriti te razlike, posebno oko toga što Ukrajinci žele raditi s vojnom pomoći sa Zapada.
Nadam se da će te razlike biti premoštene uskoro, do kraja ovog mjeseca. Mislim da će se o tome razgovarati na susretu predsjednika (SAD-a Josepha) Bidena i predsjednika (Ukrajine Volodimira) Zelenskog tokom Opće skupštine Ujedinjenih nacija.
Nadam se da će se ograničenja (u korištenju dalekometnog oružja) ukinuti i da će se Ukrajincima dati više prostora da urade više onog što moraju uraditi u vojnom smislu, kako bi zaustavili rusku agresiju.
Osim vojne pomoći, Zapad bi se više trebao fokusirati na pomoć u energetskom sektoru. Ukrajinska energetska infrastruktura je desetkovana u ruskim napadima. Ukrajini trebaju dogovori u obnovi infrastrukture. Ta pomoć i sad dolazi, ali Ukrajinci trebaju više i trebaju tu pomoć čim prije.
Na Zapadu se suočavamo s mnogo birokracije i oklijevanja. Kad govorimo o financijskoj pomoći, američke i europske kompanije moraju već danas pomagati Ukrajini. To je ključno za dugoročniju budućnost Ukrajine – privatna ulaganja, ne da vlade pomažu vladu, već da biznisi pomažu biznise.
Hoće li Kremlj pokušati proširiti ovaj sukob van granica Ukrajine?
– Moramo prihvatiti da je Rusija već raširila ovaj konflikt van granica Ukrajine. To je počelo i prije Ukrajine u Gruziji i Moldaviji.
Mislim da je ruski pogled da su oni u ratu sa Zapadom već najmanje desetak godina, ako ne i duže, još od 1990-ih godina. Tih godina je možda postojala šansa da ljudi koji su vodili 1990-ih Rusiju nisu smatrali da su u sukobu sa Zapadom.
To se promijenilo kad je (Vladimir) Putin došao na vlast.
Mi smo u suštini u ratnom stanju na mnogim razinama. Hoće li se rat širiti? Mnogi su danas zabrinuti zbog toga hoće li se koristiti nuklearno oružje. Pitaju se koja je sljedeća razina rata.
Mislim da moramo prihvatiti, ako ništa mi u Americi, da su Rusi već proglasili rat Sjedinjenim Američkim Državama i to na mnogo načina koji se smatraju ratnim djelovanjima.
Koju ulogu u svemu tome igra energetska sigurnost u Evropi? Zemlje Zapadnog Balkana su ovisne o ruskoj energiji, Bosna i Hercegovina plin kupuje isključivo od Gazproma?
– Energetska sigurnost je apsolutno kritična. Znali smo to i prije februara 2022. godine. U Washingtonu je vladala zabrinutost kako će Rusija koristiti ovisnost drugih zemalja o nafti, plinu i energiji iz Rusije, kako će ona time manipulirati diktirati zemljama kako da se postave.
Turska se suočavala s tim problemom i to je i dalje izazov za tu zemlju. Moldavija se suočava s istim problemom. To je izazov i za zemlje Balkana.
Moramo pronaći rješenje za ovisnost o ruskoj energiji.
Da se Rusija odnosi prema svojim susjedima kao neka normalna zemlja, poslovanje bi se nastavilo i ne mislim da bi to bila prijetnja.
Sve dok Rusija pokušava manipulirati i određivati drugim državama kako bi one trebale živjeti to je opasno i za Zapad i za te zemlje.
Koje korake bi trebali poduzeti SAD, EU, NATO, generalno Zapad kako bi ojačali veze za Zapadnim Balkanom u svjetlu djelovanja koja dolaze iz Moskve? Kako se zapadni saveznici mogu suprotstaviti ruskim posrednim, tzv. proxy utjecajima u ovoj regiji?
– Mislim da SAD mora prihvatiti da smo mi vjerojatno u trećem svjetskom ratu. Moramo posvetiti naše resurse u upravljanje tim sukobom. To znači da moramo obratiti više pažnje i više ulagati.
Sukob nije samo u Ukrajini, sukob je i ovdje na Balkanu, sukob je i na Bliskom Istoku, na Kavkazu, širom svijeta. Čak i u Južnoj Americi.
SAD mora obratiti više pažnje na to sve što se dešava i uložiti više u borbu protiv malignog utjecaja Rusije i njezinih saveznika.
Ako govorimo odvojeno o Balkanu, potrebno je više ulaganja i više same uključenosti u procese u ovoj regiji.
Mislim da SAD pokušava uraditi sve što može, kao i Evropska unija, ali mnogi resursi su godinama razasuti na brojne strane.
Ovdje smo imali ratove 1990-ih. Imamo Bliski Istok, Irak, Afganistan, imali smo ono što se zvalo globalnim ratom protiv terorizma, a sad imamo punu rusku invaziju na Ukrajinu.
Moramo se fokusirati na pomoć Ukrajincima, ali i našim saveznicima na Balkanu. Za to će trebati mnogo više pažnje u Washingtonu, bolja posvećenost i više resursa.
Predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik sastao se pet puta s ruskim liderom Putinom od februara 2022. godine, deset puta od ruske aneksije Krima 2014. Što Dodik predstavlja Putinu i što Putin može učiniti preko Dodika kako bi naštetio Zapadu?
– Nisam ekspert za Balkan, ali moje mišljenje je da je ova regija i dalje “bure baruta”.
Hvala Bogu, danas sjedimo u hotelu u gradu koji se 1990-ih suočio s hororom s kojim se danas Ukrajinci suočavaju. Bili ste granatirani s brda. Svi smo dovoljno stari da se sjećamo slika masakra ljudi na ulicama (Sarajeva). Bogu hvala, pa je to zaustavljeno.
Međutim, svi znamo da je situacija ovdje vrlo osjetljiva.
Mislim da Rusija može iskoristiti gospodina Dodika i svoje saveznike, svoje proksije ili potencijalne proksije kako bi destabilizirala situaciju ovdje, kako bi odvratila pažnju s drugih regija.
