Događaj vezan za šesnaestogodišnju Fatu Omanović i dan danas predstavlja nerazjašnjenu enigmu. Ne želeći da se uda za prijatelja svoga oca, maloljetna djevojčica u noći 2-3 maj 1899. uz pomoć jednog hrvatskog vodiča i na nagovor komšija katolika bježi u Dalmaciju. Po drugim mišljenjima biva oteta od strane katoličkih vjerskih lica, te odvedena u samostan gdje je pokrštena. Događaj je izazvao veliki bunt kod bošnjačkog stanovništva, što je dovelo do njihovog političkog organiziranja i osnivanja prve bošnjačke stranke – Muslimanske napredne organizacije (MNO).
Na osnovu arhivske građe, Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Fata Omanović je pobjegla u Mostar, odakle se uz pomoć katoličkih biskupa preselila u Split i tamo radila kao časna sestra. Godine 1910. preselila se u Maribor i udala za Slovenca Franca Prijatelja, te mu rodila sina Nikolu. Preselivši se u Trst 1940, prvi put se javila roditeljima i u Ljubljani dala izjavu za novine da je bijeg stvar njezine slobodne volje i da na nju nije vršen pritisak.