Iako teritorij općine Kakanj u prvim mjesecima rata nije bio direktno ugrožen od strane agresora, uvidjevši šta se dešava na širem prostoru Bosne i Hercegovine, Skupština općine Kakanj 8. maja 1992. godine donosi odluku o formiranju Kriznog štaba, a sredinom juna formirano je i Ratno predsjedništvo općine Kakanj. Ono je u oktobru osnovalo i Logističku bazu općine, u čiji sastav su ušli predstavnici Armije Republike Bosne i Hercegovine te HVO-a. Početkom mjeseca juna 1992. godine, policajci bošnjačke nacionalnosti u većem broju pristupaju ARBiH, dok policajci srpske i hrvatske nacionalnosti predaju oružja i masovno napuštaju SJB Kakanj. Cijeli početak 1992. godine prošao je u pripremanju materijalno – tehničkih sredstava za odbranu. Nabavlja se prvo naoružanje i uniforme, da bi 3. marta 1992. godine došlo do formiranja prve patriotske jedinice od 19 boraca organizovane kao Interventni vod. Početkom aprila građani masovno pristupaju Teritorijalnoj odbrani, da bi u konačnici u decembru 1992. godine formiran kakanjski bataljon, koji je postao 3. bataljon 333. brdske brigade iz Busovače. Krajem decembra počelo je formiranje i 3. bataljona 7. muslimanske brigade, koji se popunjavao starješinama i vojnicima sa prostora općine Kakanj. Dana 28. decembra 1992. godine naredbom Predsjedništva formirana je i 309. brigada sa sjedištem u Kaknju, u čiji sastav je u januaru 1993. godine ušao i 3. bataljon 333. brigade.
Svoje prvo borbeno dejstvo jedinice iz Kaknja su imale 11. aprila 1992. godine u području Ponjera – sjever općine, a izvršeno je i utvrđivanje u rejonima Ahmeljice i Beganove vode na komunikaciji prema Kamenici. Kakanjci su, za razliku od većine ostalih jedinica, 18. maja 1992. godine zaustavili konvoj od 102 motorna vozila JNA i tom prilike zaplijenili 3 haubice i dva topa, 6 PAT-ova i desetine pušaka. Nakon popune sa naoružanjem 23. maja dvije čete kakanjskih boraca su upućene na brezansko – ilijaško ratište i bez gubitaka izvršile uspješan zadatak na prostoru Vlahinje i Očevlje. Prilikom prve diverzantske akcije u rejonu Čemarske planine poginuo je i prvi kakanjski borac Rahman Kovač. Kakanjci u novembru 1992. godine učestvuju i u oslobađanju Gostovića i Mitrovića – Zavidovići. Ratni vihor početka 1993. godine, ponovo odvodi kakanjske borce prema Zavidoviću, tačnije na vozućko ratište gdje 12. marta izvode prvu veću vojnu akciju na Žednom vrhu i Ljeskovcu, gdje je likvidirano 15 pripadnika VRS. U novom sukobu sa VRS 3. jula 1993. godine ovladava se Žednim Vrhom i Krstom. Pripadnici 309. brigade su vodili konstantne borbe na vozućkom ratištu. U junu 1994. godine ulaze u sastav združene grupe “Oštrić”, gdje daju puni borbeni doprinos, a dijelovi kakanjske jedinice 4. avgusta ovladavaju objektima Krst i Krvavac.
Dana 4. novembra 1993. godine, naredbom komandanta 3. korpusa ARBiH, formirana je i 311. lahka brigada iz Kaknja. Komandant brigade je bio Fadil Imamović. Njezin prvi zadatak je bio u zonu odgovornosti 1. korpusa ARBiH, odman nakon prvog postrojavanja, nakon čega je uslijedio marš iz Kaknja do Fojnice kako bi učestvovala u borbama protiv HVO-a . Poslije odbijenog napada HVO iz Kiseljaka, brigada je zaposjela linije odbrane na objektu Bašino brdo, iznad Fojnice. U februaru 1994. godine dobija novu zonu odgovornosti prema HVO Kiseljak, u rejonu Lisovo brdo – selo Kazagići, gdje ostaje sve do potpisivanja Vašingtonskog sporazuma. Jedinice su učestvovale i u borbama za Vitez, a dale su doprinos i u oslobađanju Vareša. Svoj ratni put 309. i 311. brigada završavaju 1. oktobra 1994. godine, kada ulaze u sastav novoformirane 329. brdske brigade. Situacija na ratištima krajem 1994. godine nalagala je od ARBiH preustroj i ukrupnjavanje jedinica u cilju izvođenja efikasnijeg borbenog dejstva. Time dolazi i do osnivanja 329. brigada koja ulazi u sastav novoformirane 35. divizije 3. korpusa ARBiH. Brigada je u konačnici imala četiri bataljona ukupne jačine oko 2 400 boraca, a za prvog komandanta je određen Fehim Škulj, kojeg u septembru 1995. godine mijenja Fadil Imamović.
Sa danom osnivanja, 329. brigada dobija zonu odgovornosti dužine 20 kilometara na vozućkom ratištu. Početkom aprila 1995. godine brigada učestvuje u akciji “Sabur” a izdvojila je ljudstvo i za operacije “Proljeće – I, II i III”, kada je oslobođeno Podcjelovo i još neki značajni objekti u zoni odgovornosti 328. brigade iz Zavidovića. Dana 10. septembra 1995. godine 2. i 3. korpus ARBiH kreću u veliku oslobodilačku operaciju Vozuće, u kojoj svoj doprinos daju i pripadnici 329. brigade. U operaciji je brigadi povjeren izuzetno važan zadatak – oslobađanje objekta Čukura. Za nepuna dva sata ovladano je objektom, a u konačnom obračunu zarobljena su 4 pripadnika VRS, dok je likvidirano 20. Nakon oslobođenja Vozuće, jedinica daje podršku 327. brigadi iz Maglaja u oslobađanju dijelova okupirane maglajske općine u podnožju Ozrena. Koliki je doprinos 329. brigada iz Kaknja dala u oslobođenje Vozuće i Ozrena govori spomen obilježje u Kamenici kod Zavidovića gdje su uklesana imena 107 poginulih boraca 329. brigade.
Kakanjci se nakon uspješne akcije na Ozrenskom platou vraćaju u Kakanj, ali nakon samo tri dana odmora ponovo dobijaju novu borbenu misiju. Provjereni ratnici u oslobađanju okupiranih dijelova BiH, dobijaju jednako težak zadatak – pružanje podrške jedinicama 5. i 7. korpusa ARBiH u oslobađanju Bosanske krajine. Nakon smotre na stadionu FK “Rudar” kolona od stotinjak vozila sa oko 2 000 pripadnika 329. brigade se upućuje u ispomoć snagama 5. i 7. korpusa. Odmah po dolasku u selo Smoljani u noći sa 6. na 7. oktobar, jedinica stupa u okršaj na Grmečkom platou – objekat Korićanica, gdje u direktnoj borbi potpuno razbija 4. bataljon 6. sanske brigade VRS i tom prilikom zarobljavaju komandira voda Gardijske brigade VRS koja je podržavala napad 6. sanske brigade. Istovremeno Kakanjci su spriječili i presijecanje Grmeča u cilju ponovne okupacije oslobođenog Bosanskog Petrovca. Tokom borbi 329. brigada je imala jednog poginulog borca, Adnana Sikirića, koji je poginuo 8. oktobra. Nakon razbijanja snaga VRS na Grmečkom platou 329. brigada u maršu dugom preko 40 kilometara nastupa prema Sanskom Mostu i potiskuje srpsku vojsku prema Bronzanom Majdanu i Prijedoru. U borbama nastalim 9. i 10. oktobra za Sanski Most pripadnici 3. bataljona sa ostalim jedinicama ARBiH pobjedonosno ulaze u sam grad i oslobađaju ga. Prilikom oslobođenja Sanskog Mosta poginula su dva pripadnika 329. brigade Ertan Čaluk i Ferid Kadrić. Brigada ostaje na području Sanskog Mosta i nakon potpisivanja primirja, da bi njezin ratni put bio okončan u decembru 1995. godine kada se vraćaju u Kakanj.
