Od 1492. godine, pod programom inkvizicije, u Španiji i Portugalu dolazi do progona velikog broja Jevreja – Sefarda. Kako u to vrijeme niti jedna evropska država nije željela primiti veći broj Jevreja, oni su svoj spas pronašli u Bosni koja im je jedina otvorila sva vrata. Dolaskom u Bosnu oni su donijeli hebrejski i španski jezik, svoje pismo i kulturu. Time je dodatno obogaćena bosanska kulturna raznovrsnost. Vrlo brzo su se uklopili u zatečeni ambijent, a bosanski gradovi, od kojih naročito Sarajevo, poprimaju elemente Andaluzije, koju su naseljavali. Svoju prvu općinu su osnovali 1565. godine u Sarajevu, gdje su se bavili tekstilnom trgovinom. Kao vrsni trgovci, svojim pristupom su naročito pospješili bosansku ekonomiju tako da je Sarajevo u XVI stoljeću postalo jedan od najrazvijenijih privrednih centara Balkana. Dolskom Austrougara, BiH su naseili i Jevreji – Askenaži, koji 1879. godine izgrađuju sinagogu. Slobodno su vršili svoje vjerske obrede i postali su ravnopravni stanovnici BiH. U Bosanskom ejaletu, pa ni u kasnijem periodu sve do pojave nacizma, Jevreji nikada nisu doživjeli bilo kakve represalije od stanovnika Bosne, kao što je to bio slučaj sa njihovim sunarodnjacima u drugim evropskim državama.