Brojni historijski izvori za bana Kulina navode da je bio veoma gorostasan i snažan čovjek, a na bojnom polju neustrašiv i veoma hrabar. U vrijeme ugarsko bizantskog rata (1151 – 1155), došlo je do Bitke na Tari 1151. godine (prema nekim izvorima bitka se odigrala  u kasnu jesen 1150. godine). Bizantsku vojsku je predvodio car Manuel I Komnen, dok su se uz Ugare borili još Hrvati, Rašani i Bošnjani na čelu sa banom Kulinom. Bila je to još jedna u nizu bitki kojom je Bizant nastojao da povrati svoj utjecaj na Balkana, a na tom putu im se nalazila Ugarska.

Kada se bitka razvila u presudnom trenutku licem u lice su se našle vojskovođe – ban Kulin koji je predvodio bosansku vojsku i bizantski car Manuel Komnen. I sam Manuel I Komnen se isticao po svojoj energičnosti i ratobornosti, te je odlučio da se lično obračuna sa bosanskim banom Kulinom u dvoboju koji je trebao odlučiti ishod bitke. Naočigled cijele vojske, u dramatičnoj borbi, ban Kulin je bizantskom caru uputio toliko snažan udarac u borbeni šljem da mu se vizir od šljema usjekla u meso. Ipak, bizantski car je izdržao, a rezultat bitke nije otišao u korist Ugara i njihovih saveznika, pa je ban Kulin odveden u zarobljeništvo u Konstantinopolis.