Susret sa Bošnjacima Rusije početkom XVIII stoljeća – svjedočenje Osmana Bjelopoljca

“(…)Nakon šestodnevnog zadržavanja u Moskvi, gdje smo izvršili sve potrebne pripreme za put, krenuli smo prema Stambolu. Prolazeći ulicama na periferiji Moskve, s obje strane puta sretali smo na prozorima kuća, a ponegdje i na otvorenim mjestima, ljude iz Rumelije i Bosne koji su stajali u redovima i tu izašli da nas pozdrave. Isticali su se svojim odijelom i kršnim izgledom. Govorili su i pozdravljali nas na bosanskom jeziku, a pojedini su bili i rođeni Bošnjaci. Razgovarali su i upoznali se sa našim ljudima. Upitali smo ih ko su oni. Dobili smo odgovor da su drugovi onih Crnogoraca koje smo već vidjeli u Petrogradu. Oni su izašli sa velikom radoznalošću da vide naše kočije. Razmijenili su sa nama nekoliko riječi: njih 5 – 6 pristupilo je našoj kočiji. Razgovarali su sa onima iz naše pratnje koji su znali bosanski jezik. Rekli su: ‘Mi smo na granici Bosne i Crne Gore i podanici smo vašeg visokog carstva. Prije 5 – 6 godina neki su naši istovjernici iz vašeg vilajeta došli u ovu zemlju. Neki su ostali u Kijevu i njegovoj okollini kao straža na granici, a tamo su vrlo lijepo primljeni. Tu su se i nastanili. Neki su od njih određeni za Crnu Goru, gdje su raspoređeni i primaju plaću. Na taj je način prošle godine primljeno 300 vojnika. Plaće, međutim, nismo dobili uslijed brandenburškog rata.”