Nakon podizanja ustanka Husein kapetana Gradaščevića jedinice bosanske vojske se 27. maja 1831. godine upućuju iz Busovače na Kosovo polje, koje je tada predstavljalo istočnu granicu Bosanskog ejaleta. Najveći broj vojnika, kojih je bilo oko 20 000, su bili dobrovoljci, a isto toliko je bilo nizamskih vojnika. U konačnici glavna bitka se odigrala kod mjesta Štimja u blizini Lipljana, između 22. jula i 31. jula 1831. godine a okončana je potpunom pobjedom bosanske vojske nad osmanskom vojskom. Neki od detalja ove velike pobjede se nalaze i u pjesmi koja je objavljena na osmanskom jeziku iz rukopisne zbirke Muhameda Enverija Kadića:
“Nakon osvajanja Peći šta bi i šta uslijedi, da se prisjetimo. Boj što se na Kosovu polju zbi, hajde sad spomenimo Bosanska vojska stiže do šeher Prištine. Od Boga nizamsku vojsku pogodi iskušenje. O gospodine, poslušaj mudrost što je objelodanjujem ja: Vojska bosanska bijaše potpomognuta od Boga, vojska njihova stiže, s četir’ paše i vezira jednoga. Bošnjaci je osramotiše, uz odredbu Svemoćnoga, sa dvanaest vojski bijahu kao robovi. Vojska se bosanska dodatno vjerozakonom ukrasi, spominjanje Boga stalno im u srcima bijaše. Uz zahvalu Bogu, ime bosansko opstade. Sve u buljucima dolaziše, u nizamsku se vojsku utopiše protiv din – dušmanina srca im se raspališe. Allah, Allah! – jurišaše uzvikujući. Kao trska za lava postadoše nizamski bajoneti, ništa ni malo k'o trunka se ne spominje osim Boga Istiniti. Uz srca njihova strah od nizamlija ne ulazi, ni najmanji dok nizamsku vojsku gleda Bošnjak musliman on je okom svojim i srcem svojim oplakuje svaki dan. Doista, kod vojske nizamske stoji islamsko ime ali Bošnjacima pokora po usulu novome teret je.
Abdurezak paša reče – Pojačanje mi stiže, buntovnički narod dovest će do pokore. U tvrđavama topovi moji spremno stoje opucam li, u prah i dim sve pretvore. Husein kapetan reče – O junaci srčani skupite se, o lavovi, koji žele naprijed ići pazite od ove bitke nemojte da se vratite unazad težiti čim puška ispali nek se odmah bajonet pojavi! Abdurezak paša reče – Ja sam rov napravio. Umrijeti, al’ povratka nema – tako sam obećao! Ja sam se priklonio nizamu po sultanovoj naredbi, pobunjenicima ovaj megdan neću dati. Husein kapetan reče – Iz tri pravca pođite aman zaman ne želim dati, ispod ne gledajte! Gle, za dva sata pobjeda se u boju desi sa Božijom odredbom pomoć nastupi.
Kod bosanskih junaka usporavanje je nemoguće. Ovaj rat pero i knjige ne vode. Sigurnost – Abdurezak paša reče, džamije zatvorite, stvar ide loše. Iznad Peći napravite zavjesu od dima, možda za bjeg kakve prilike ima. Husein kapetan reče – Zar me ne vidje ti iz džamije ja ću tebe napolje izbaciti, poput bujice su potoci, krv pustih ja. Da li si vidio svog neprijatelja, ovog junaka! Đulad topova sa šest brazdi, sa strane jedne bosanski vitezovi krvlju obojeni posve. Dušmaninu vjere osvetiše se oni zabludjeli Abdurezak svoje granice shvati. Doba Husein kapetana, doba Rustema Zala to je pred njim vođa njegov hazreti Alija ide. Abdurezak razbojnik vidje ovo stanje, Pećani prihvatiše din i iskreno vjerovanje.
Husein kapetane, uz tebe je pomo’ ova, sablja tvoja do Arša se diže, ponos tebi pripada! Doista, snaga vjere je uz tebe od nizamlija spasi pravovjerne! Neka ti se život produži, sve dan za danom, stalno. Ovakav junak još na svijet nije došao, kod tebe je pečat Hatema, Sulejmana, zapovijed Višnjega – za tebe uputa. Na put ovaj pođe onaj što se za vjeru stara. Vitešku epopeju skova sama pomoć od Boga, od Ebu Bekra, Omera, Osmana od četverice halifa velikom Husein kapetanu obećanje i zakletva. Destan epopeja završena bi rukom Rejhana nek je uzvišena ruka moći Svevišnjega Subhana. Opisah događaj uz pomoć Boga Dobrostivoga hiljadu dvije stotine četrdeset devete, hidžretskog kalendara /1249/. Vaj žalosti, kako je teško ovo odvajanje! Duši svojoj stavih dizgine i obuzdah je posve.”
