Rođen je 21. oktobra 1966. godine u Visokom. Sin je oca Hamze i majke Aiše, iz Srhinja. On je treće i najmlađe dijete svojih roditelja. U rodnom Srhinju je pohađao prva četiri razreda a ostatak u Visokom. Školu učenika u privredi, bravarski smjer, također je završio u Visokom.
Bio je zaposlen u Mješovitom Preduzeću “Industrija građevinskog materijala” Visoko od 7. maja 1985. godine, pa sve do izbijanja agresije. Radio je na poslovima rukovodioca prese sve do agresije na našu zemlju, kada se uključuje u Oružane snage Republike Bosne i Hercegovine, čiji član postaje 20. avgusta 1992. godine. Biva lakše ranjen, na samom početku agresije na području Biskupića, općina Visoko. Pravim čudom je ostao živ.
Od kiše metaka koji su ispaljeni na njega, njegova odjeća je bila toliko izbušena, da je tespih koji je imao u džepu, postao prah, izuzev nekoliko zrna. U redove Muslimanski oružani odred (MOS) „Abdullatif“ uključuje se od prvog dana, tj. 20.8.1992. godine. Bio je presretan, jer se mogao boriti za Bosnu i vjeru islam u jedinici koja praktikuje islamski kodeks ponašanja.
Njegov brat Mirsad Tabak svjedoči da tih dana nije vidio sretinju osobu od njega. Sa ovom jedinicom, koju je vodio efendija Salko Omerbegović, prošao je visočko, igmansko, i trnovsko ratište.
Prilikom ofanzivnih borbenih akcija na Slapnici, općina Kakanj, biva teško ranjen u glavu i leđa, 10. juna 1993. godine. Nakon šest dana, 16. juna 1993. godine, u 6 sati ujutro, od zadobijenih rana, preselio je u zeničkoj bolnici. Njegovo šehidsko tijelo ukopano je u mezarju Srhinjske kahve, u Topuzovom polju, 17. juna 1993. godine. Nije bio oženjen. Također, njegov brat Mirsad svjedoči da je Sead imao išaret da će biti šehid. Govorio je da se neće ženiti, jer njega čekaju hurije u džennetu. Allah dž.š. ispunio je njegove želje. Posthumno mu je dodijeljen čin narednika.
