Delegacije HDZ-a BiH i SNSD-a sastaju se u subotu u Mostaru kako bi razgovarali o formiranju vlasti.
Kako je pojasnio predsjednik HDZ-a Dragan Čović, predstavnici te stranke do tada će završiti razgovore s “bošnjačkim strankama” o programskim načelima. Glavne reforme sadržane u najavljenim programskim načelima su, prema Čovićevim riječima, “ograničene izmjene Izbornog zakona i Ustava”.
“Bošnjačke stranke” sa kojima trenutno usaglašava takav program je koalicija stranaka nazvana “Osmorka”.
Pritom, niko iz stranaka “Osmorke”, a posebno onih koji tvrde da su multietnički i građanski, nije zamjerio Čovićevo svođenje njihove važnosti na predstavljanje samo jedne osobe u Bosni i Hercegovini. Znači li ta šutnja, na primjer, da se SDP i Naša stranka pristaju na koncept u kojem su oni “bošnjačke stranke”.
Šutnja iz tabora te dvije stranke nakon Čovićeve izjave govori mnogo. Ne samo da im ne smeta svrstavanje u “bošnjačke stranke” već jasno stavljaju do znanja i da im je želja za vlašću snažnija od stranačkih programskih dokumenata i principa po kojima su oni građanske i multietničke stranke. Glasnim osporavanjem Čovićevih tvrdnji očito ne žele ugroziti pozicije u vlasti koje priželjkuju.
Ključni test za definiranje karaktera ovih stranaka nije u prihvatanju ili neprihvatanju Čovićevog narativa o njima kao “bošnjačkim strankama” već u eventualnim narednim koracima, kada se na pregovaračkom stolu nađe raspodjela resora.
Naime, Vladu FBiH čine premijer i 16 ministara. Ustav FBiH propisuje da osam ministara budu Bošnjaci, pet Hrvati i tri Srbi. Ukoliko SDP, Naša stranka i ostali članovi “Osmorke” istinski ne pristaju na koncept u kojem se svode na “bošnjačke stranke”, bilo bi logično da traže da im u raspodjeli resora pripadne najmanje jedno “hrvatsko mjesto”.
Na taj način Dragan Čović, HDZ i stranke okupljene oko njih neće biti isključivi predstavnici hrvatskog naroda, već će ih predstavljati i Hrvati iz stranaka koje šire multietničnost i građanski karakter. Također, najmanje jedan Hrvat iz “Osmorke” trebao bi biti ministar u Vijeću ministara BiH i to unutar kvote koja pripada hrvatskom narodu.
Ukoliko “Osmorka” formira vlast sa HDZ-om i toj stranci prepusti sve pozicije koje pripadaju hrvatskom narodu i prihvati koncept prema kojem su te stranke “bošnjačke”, njihov karakter, principi i dosljednost nije jedino što će biti u potpunosti narušeno. Upražnjavanje deklarativne multietničnosti na način da se Hrvati iz “Osmorke” imenuju isključivo u okviru kvote koja po Ustavu i zakonima pripada predstavnicima bošnjačkog naroda dugoročno je mnogo opasnija od skrnavljenja imidža neke stranke. To predstavlja presedan koji može poslužiti kao osnov za eventualno buduće strukturiranje institucija vlasti.
Jedna je stvar da Saša Magazinović iz SDP-a ili Predrag Kojović iz Naše stranke u zamjenu za ulazak u vlast dobrovoljno pristaju da ih partner smješta u okvire “bošnjačke reprezentacije”, a sasvim druga je da se time cijeli probosanski blok, koji predstavlja dominantnu političku snagu u BiH, reducira u 33 posto vlasti i da se pozicije koje pripadaju Bošnjacima popunjavaju nebošnjacima.
Nakon što su godinama program zasnivali na tvrdnji da neće koalirati sa “nacionalistima”, da bi se zatim udvarali HDZ-u i flertovali sa SNSD-om, svjesno preuzimanje uloge “bošnjačkih stranaka” bi značilo kraj priče o postojanju multietničkih i građanskih stranaka u BiH.
